Wieliczka je grad u južnoj Poljskoj pokrajini Malopoljsko vojvodstvo), u širem gradskom području grada Krakova. Mjesto je najslavnije po Rudniku soli Wieliczka koji je 1978. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Wieliczka
Park u Wieliczkoj s Crkvom sv. Klementa u pozadini
Park u Wieliczkoj s Crkvom sv. Klementa u pozadini
Park u Wieliczkoj s Crkvom sv. Klementa u pozadini
Grb Wieliczke
Grb
Koordinate: 49°59′N 20°04′E / 49.983°N 20.067°E / 49.983; 20.067
Država Poljska
Vojvodstvo Malopoljsko vojvodstvo
Povjat Wieliczka
Općina Wieliczka
Status grada 1290.
Vlast
 - Gradonačelnik Artur Kozioł
Površina
 - Ukupna 13,41 km²
Stanovništvo (2012.)
 - Grad 20.893
 - Gustoća 1.558/km²
Poštanski broj 32-020
Pozivni broj (+48) 12
Registarska oznaka KWI
UNESCO-ova svjetska baština Rudnici soli Wieliczke i Bochnie
Godina uvrštenja 1978. (2. zasjedanje) Prošireno 2013.
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo iv
Ugroženost 1989.-1998.
Poveznica UNESCO
Službena stranica http://www.wieliczka.gmina.pl
Zemljovid
Wieliczka na zemljovidu Poljske
Wieliczka
Wieliczka

Povijest uredi

Još prije oko 5.500 godina na ovom području se vadila sol isparavanjem iz površinske slane vode. Tu je nastalo naselje, u rimsko doba poznato kao Magnum Sal ("Velika sol"), na poljskom Wielika Sol, kako se prvi put spominje u izvješću papinskog legata Gillesa iz oko 1124. godine. Grad je službeno osnovao poljski vojvoda, i kasniji kralj, Premislav II. Poljski 1290. godine kao naselje rudara uz slavni rudnik soli koji je jedan od najstarijih u svijetu (najstariji je Rudnik soli Bochnia, 20 km od Wieliczke). Ležište soli je dugo oko 10 km, široko od 500 do 1300 metara i debelo oko 400 m u dubinu.

Grad je bio dio Krakovskog vojvodstva od 1975. do 1998. godine kada je ujedinjeno Malopoljsko vojvodstvo.

Znamenitosti uredi

  • Drvena gradska Crkva sv. Sebastijana potječe iz 16. st, a u 20. st. oslikao ju je Włodziemierz Tetmajer.
  • Rudnik soli Wieliczka


Panorama grada
Crkva sv. Sebastijana. Gradska vijećnica.


Gradovi prijatelji uredi

Wieliczka ima ugovore o partnerstvu s gradovima:

Izvori uredi

Literatura uredi

  • Jerzy Grzesiowski, Wieliczka: kopalnia, muzeum, zamek (Wieliczka: rudnik, muzej, dvorac), 2. prošireno izd., Varšava, Sport i Turystyka, 1987., ISBN 83-217-2637-2.

Poveznice uredi

Vanjske poveznice uredi

Ostali projekti uredi

 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Wieliczka