Wikipedija:Izabrani članci/44, 2021.
|
|---|
Fotoelektrični učinak, fotoelektrični efekt ili fotoefekt fizikalna je pojava kod koje djelovanjem elektromagnetskog zračenja dovoljno kratke valne duljine (najčešće u ultraljubičastom području spektra) dolazi do izbijanja elektrona iz obasjanog materijala (obično kovine). Zračenje s valnom duljinom većom od granične ne izbija elektrone, jer elektroni ne mogu dobiti dovoljno energije za raskidanje veze s atomom. Izbačeni elektroni nazivaju se fotoelektronima. Pojavu je 1887. prvi primijetio Heinrich Herz, opazivši da do iskre među elektrodama pod naponom lakše dolazi ako su osvijetljene ultraljubičastim svjetlom.
Za fotoelektrični učinak potrebni su fotoni energije od nekoliko elektronvolta do nekoliko stotina keV. Einsteinovo objašnjenje fotoelektričnog učinka iz 1905.dovelo je do važnih otkrića kvantne prirode svjetlosti i elektrona, te do stvaranja ideje dualizma - opisa materije svojstvima i klasične čestice i klasičnog vala. Osim toga, utrt je put otkrićima fotovodljivosti, fotootpornosti te fotonaponskog i fotoelektrokemijskog učinka.