Wolfgang Petritsch

Wolfgang Petritsch (Klagenfurt, 26. kolovoza 1947.) je austrijski diplomat. Pripadnik je nacionalne manjine koruških Slovenaca.

Wolfgang Petritsch
Wolfgang Petritsch

Wolfgang Petritsch, 2018.

3. visoki predstavnik za BiH
trajanje službe
18. kolovoz 1999. – 26. svibanj 2002.
Prethodnik Carlos Westendorp
Nasljednik Paddy Ashdown
Rođenje 26. kolovoza 1947.
Zanimanje političar, diplomat

Studirao je povijest, germanistiku, politologiju i pravo, na bečkom sveučilištu, gdje je i diplomirao 1972. godine. Od 1977. do 1983. godine je bio tajnik austrijskog kancelara Bruna Krajskog. Dok je bio austrijski veleposlanik u Beogradu (1997-1999) postavljen je za Posebnog izaslanika Europske unije za Kosovo. U toj funkciji je bio i kao glavni pregovarač Europske unije na mirovnim pregovorima o Kosovu u Rambouilletu i Parizu (Francuska) 1999. godine, koji su bili predigra bombardiranju SR Jugoslavije u ožujku te godine. Između 1999. i 2002. bio je visoki predstavnik Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini. Poslije kratkog angažiranja na austrijskoj političkoj sceni, prelazi na funkciju austrijskog veleposlanika pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.

U političkim krugovima zapadnih zemalja važi kao stručnjak za vanjsku politiku sa težištem interesa za jugoistočnu Europu.

2011. je godine u Zagrebu predstavio svoju knjigu u kojoj se hvasta politikom diskriminacije bosanskohercegovački Hrvata.[1] Raskrinkao ga je njegov nasljednik na mjestu visokog predstavnika u BiH Paddy Ashdown, koji je rekao da je po političkom nalogu svoje zemlje ravnao zaštitom i skrivanjem haaškog bjegunca Radovana Karadžića.[1] Kršeći osnovna ljudska i narodna prava jednostrano mijenjajući Daytonski sporazum na štetu Hrvata jačao je bošnjačku sastavnicu u Federaciji BiH.[1] Na taj način omogućio je preoblikovanje hrvatsko-bošnjačke federacije u entitet s bošnjačkom dominacijom i ustavnopravnom diskriminacijom Hrvata u FBiH[1] Petritsch i Ashdown su se obrušavali na Hrvate BiH, optuživali ih za podjelu BiH istodobno učvršćujući podjelu BiH između Srba i Bošnjaka a na štetu Hrvata.[1]

Nakon trećeg zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH održanog u Mostaru, 07. ožujka 2001. godine smjenjuje Antu Jelavića s dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ BiH-a s obrazloženjem da je predvodio donošenje političkih odluka s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice u BiH kojim je ugroženo ustavno uređenje FBiH i BiH (Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini).

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Majorizacija Hrvata u Bosni i Hercegovini#Petritschevi amandmani

Izvedbena faza procesa dekonstituiranja Hrvata započela je amandmanima Roberta Barrya, tadašnjeg voditelja misije OESS-a u BiH, na propise Privremenog izbornog povjerenstva, samo mjesec dana pred opće izbore 2000. Barryjevi amandmani su 2001. rezultirali formiranjem Vlade FBiH ("Alijansa") bez stranaka koje su osvojile preko 90% hrvatskih glasova na izborima. Koaliciju je činilo 9 bošnjačkih stranaka i jedna hrvatska, koja je dobila oko 5% potpore Hrvata u FBiH. Hrvati su na to odgovorili neuspješnom Hrvatskom samoupravom. Nastavak i vrhunac procesa ustavno-pravnoga dekonstituiranja uslijedio je kroz amandmane na Ustav Federacije BiH nametnute od strane OHR-a. Od 108 amandmana na Ustav FBiH, samo 39 je odobrio Parlament FBiH, a čak njih 69 su nametnuli visoki predstavnici Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown između 2002. i 2004. godine. Za Hrvate u BiH posebno su bili pogubni Petritschevi amandmani iz travnja 2002. godine koji su u međunarodnoj zajednici poznati pod ciničnim nazivom "airport decision" tj. "odluka iz zračne luke" jer ih je Petritsch potpisao doslovno u zračnoj luci, neposredno prije svog odlaska iz BiH. Nametnuti amandmani OHR-a na ustave FBiH i RS službeno su za cilj imali provedbu odluke U-5/98 Ustavnog suda BiH iz 2000. godine. Prije ove odluke u RS su samo Srbi bili konstitutivni, a samo Bošnjaci i Hrvati u FBiH. Nametnuti amandmani su de iure dodali sva tri naroda kao konstitutivne u ustave oba entiteta, ali de facto, Republika Srpska je ostala srpski entitet, a Federacija BiH je od bošnjačko-hrvatske federacije, koja je po Washingtonskom sporazumu trebala ući u konfederaciju s Republikom Hrvatskom, postala bošnjački entitet. Mogućom kontrolom oba doma Parlamenta FBiH, stranke koje predstavljaju bošnjačku izbornu volju imaju mogućnost samostalno formirati izvršnu vlast na razini FBiH (Predsjednik FBiH i dva dopredsjednika te Vlada FBiH).[2]

U prvoj polovici 2002.godine nametnuo je amandmane[3] na Ustave entiteta uobličene na temelju tzv. Sarajevskog sporazuma o ustavnim promjenama[4] kojeg nije potpisao HDZ BiH na čelu sa Antom Jelavićem, ali ga je u ime Hrvata u BiH potpisao predstavnik protuhrvatske Alijanse za promjene Krešimir Zubak, a koji nisu dobili potporu u Parlamentu FBiH od strane hrvatskih političkih stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora BiH, ukidajući mehanizme federalizma i konsocijacijske demokracije izvršio je radikalan udar na ustavnopravni položaj Hrvata i omogućio njihovu diskriminaciju u FBiH i BiH. Navedeni Petritschov radikalni ustavnopravni zahvat je najveća zapreka ostvarenju ustavne i stvarne jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Mate Kovačević: Daytonske stranputice. Blokiranje Hrvata. Hrvatsko slovo, petak, 21. prosinca 2007., str. 11
  2. Milan Sitarski: Kronologija dekonstituiranja Hrvata u BiH Institut za društvena-politička istraživanja (IDPI), 15. veljače 2019.
  3. [1] - Petritschovi ustavni amandmani - Arhiv HRT
  4. [2] - Sarajevski sporazum o ustavnim promjenama