Zadarska županija
Zadarska županija smještena je u središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, na sjeveru Dalmacije.
Zadarska županija
| |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Karta | |||||
Opći podaci | |||||
Država | ![]() | ||||
Sjedište županije | Zadar | ||||
Površina | 3646 km2 | ||||
Broj stanovnika (2021.) | 160 340 stanovnika[1] | ||||
Gustoća stanovništva | 43,98 stan./km2 | ||||
Broj gradova | 6 | ||||
Broj općina | 28 | ||||
Broj naselja | 229 | ||||
ISO 3166-2:HR | HR-13 | ||||
Pozivni broj | +385 (0)23 | ||||
Župan | Božidar Longin | ||||
Službene stranice | https://www.zadarska-zupanija.hr/ | ||||
![]() |
Upravno-teritorijalni ustrojUredi
Županiju čini 6 gradova i 28 općina:
- Općine:
- Općina Bibinje
- Općina Galovac
- Općina Gračac
- Općina Jasenice
- Općina Kali
- Općina Kolan
- Općina Kukljica
- Općina Lišane Ostrovičke
- Općina Novigrad
- Općina Pakoštane
- Općina Pašman
- Općina Polača
- Općina Poličnik
- Općina Posedarje
- Općina Povljana
- Općina Preko
- Općina Privlaka
- Općina Ražanac
- Općina Sali
- Općina Stankovci
- Općina Starigrad
- Općina Sukošan
- Općina Sveti Filip i Jakov
- Općina Škabrnja
- Općina Tkon
- Općina Vir
- Općina Vrsi
- Općina Zemunik Donji
StanovništvoUredi
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na prostoru Zadarske županije živjelo 160 340 stanovnika što je 4,12 % ukupnog broja stanovništva Hrvatske. Sjedište županije, Zadar imao je tada 70 829 stanovnika. Jedna je od tri hrvatske županije koja je imala porast broja stanovnika u razdoblju 2001. – 2011. Prosječna gustoća naseljenosti dosegla je 43,98 stanovnika/km2, što je znatno manje od hrvatskog prosjeka (68,71 stan./km2).
broj stanovnika | 84091 | 94156 | 98063 | 108330 | 123375 | 136522 | 146375 | 149855 | 154026 | 162682 | 174957 | 190356 | 194098 | 214777 | 162045 | 170017 | 159766 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Preko 40 % stanovništva županije živi u sjedištu županije Zadru, a taj se udio i dalje povećava utječući na demografsko pražnjenje prostranog prostora zaobalja i otoka zadarske regije.
U etničkoj strukturi stanovništva županije dominiraju Hrvati (92,6 %), a od ostalih zajednica najbrojnija je srpska manjina (4,8 %) i Albanci (0,5 %).
Županijska upravaUredi
U razdoblju 1993. – 1997. godine županijski je prostor uključivao i područje bivšeg autonomnog Kotara Knin (Zadarsko-kninska županija). Teritorijalnim preustrojem 1997. i ukidanjem te upravne jedinice znatnije su izmijenjene županijske granice. Zadarska županija je obuhvatila središnji dio suvremenog prostornog kompleksa zadarske regije (uključuje Sjevernu Dalmaciju i veći dio Like), uz pripadajuće priobalje i otoke i dio Južne Like (općina Gračac). Župan je Stipe Zrilić (HDZ) izabran na lokalnim izborima 15. svibnja 2009. godine s 62,77% glasova kao kandidat liste HDZ, HSS, HSLS, HSP, HSU. Duško Vidov (SDP, HNS) osvojio je 30,29% glasova birača.[2] Rezultati za županijsku skupštinu:
Stranka | Postotak glasova | Broj zastupnika |
---|---|---|
HDZ, HSS, HSLS, HSP, HSU | 62,99 % | |
SDP, HNS, DSU | 24 % | |
DSU | 6,87 % |
ZemljopisUredi
Zadarska županija izuzetno je pogodno prostorno položena na srednjem dijelu Jadranske Hrvatske, odnosno u središnjem dijelu Hrvatskog primorja. Ukupna površina županije je 7486,91 km2. Površina kopna iznosi 3641,91 km2, površina morskog dijela iznosi 3845,00 km2 a površina otoka 587,6 km2. Geografski je položena tako da zahvaća primorje sjeverne Dalmacije te zaobalje Ravnih Kotara, Bukovice, Pozrmanja i Južne Like. S kontinentalnim dijelovima Jadranske Hrvatske je odvojena, ali i povezana visokim masivom Velebita, što je tisućljećima određivalo njezin razvoj, u smislu otežanog prometa, ali i stoljetne transumantnog nadopunjujućeg gospodarstva koje je bilo osnova stvaranja središta srednjovjekovne hrvatske države baš u ovom prostoru. Danas je ta povezanost bitno unaprijeđena probijanjem autocestovnog tunela Sveti Rok. Ima ključni geoprometni položaj u povezivanju kontinentalnog i priobalnog prostora Hrvatske. Preko njenog teritorija prolazi autocesta Zagreb - Zadar - Split - Dubrovnik, dijelom i kao trasa buduće Jadransko-jonske europske prometnice, a u planu je i izgradnja jadranske željezničke pruge. Suvremenim autocestovnim povezivanjem županija je povoljno položena na važnom prometnom pravcu Baltik - Panonski bazen - Zadar - Ancona - Srednja i Južna Italija.
PovijestUredi
Područje današnje Zadarske županije središnji je dio prostorne jezgre nastanka hrvatske države. Tu je pronađen natpis s najstarijim spomenom hrvatskog imena (Šopot kod Benkovca), tu su nalazile hrvatske županije Luka, Nin i Sidraga te kraljevski gradovi Nin, Biograd i Zadar. Osnovni čimbenik naseljavanja ovog prostora bilo je plodno područje Ravnih Kotara sa zaobaljem Velebita i Like s Krbavom i Pounjem, što je omogućavalo nadopunjavajuću sredozemno-kontinentalnu ekonomiju i stočarska kretanja s izmjenom ispaša u zimskom i ljetnom razdoblju. U kasnijem razdoblju, s nestankom samostalne hrvatske države, važnost ovog prostora je oslabila. U XV. stoljeću Zadar je s priobaljem postao posjed Mletačke Republike, a već početkom XVI. stoljeća počeli su osmanlijski prodori. Slobodno područje je svedeno na uski obalni pojas oko Zadra, Nina, Biograda i Novigrada, dok je unutrašnjost bila izložena stalnim ratnim pustošenjima. Stanovništvo je prebjegavalo na zadarske otoke i dalje u Istru i Kvarner, a njihova mjesta naselili su novi doseljenici, među kojima je bilo i dosta Vlaha ( kasnije Srbi ). Završetkom mletačko - osmanskih ratova krajem XVII. stoljeća, gotovo čitavo zadarsko područje došlo je pod vlast Mletačke Republike (osim ličkog dijela) i ostalo u njezinom sastavu sve do 1797. godine. Nakon toga nastupila su kratkotrajna razdoblja prve austrijske i francuske vladavine, a zatim stabilnog razvoja u vrijeme druge austrijske odnosno vladavine Habsburške Monarhije. Tada je ostvaren i jači razvoj zbog utjecaja Zadra, tada sjedišta Provincije Dalmacije.
ZnamenitostiUredi
- Grad Pag - (povijesna jezgra) primjer planiranog renesansnog grada iz XV. stoljeća
- Hrvatski kraljevski gradovi Biograd na Moru i Nin (povijesne jezgre)
- Nacionalni park Paklenica
- Povijesna jezgra Zadra s mnogobrojnim spomenicima iz raznih povijesnih razdoblja (crkva Svetog Donata, Forum, katedrala Svete Stošije i dr.)
- Cerovačke pećine
- park prirode Vransko jezero (veći, sjeverozapadni dio)
- park prirode Telašćica
- planirani park prirode Povljansko polje, ornitološki rezervati Veliko blato i Malo blato, otok Pag[3][4]
- kanjon rijeke Zrmanje
- vrelo rijeke Zrmanje
- vrelo rijeke Une kod Srba
- stari Maslenički most
- kaštel Benković
- otok Ugljan: rimske iskopine, dvorac Beršić, samostan
- utvrda Sveti Mihovil, Preko
- Utvrda Kličevica, Šopot
- samostan Galovac, Preko
- franjevački samostan, Kraj
- samostan Ćokovac, Tkon
- crkva sv. Pelegrina, Savar
- svjetionik Veli rat
- hipodrom, Polača
- značajni krajobraz i posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava – Hanzine, otok Pag[5]
- kanjon Kupe
- Kolansko blato - blato Rogoza, ornitološki rezervat
- kula, Ražanac
- kula, Zaton
- Maškovića Han
- mirila, Starigrad
- Modrič špilja, Rovanjska
- palača Petricioli, Sali
- palača Rančić, Sali
- ravnokotarska vinska cesta
- stare gradine, Obrovac
- Tulove grede
- nadbiskupski ljetnikovac Palac, Sukošan
- ljekovito blato Segal, otok Pag[6]
- crkva sv. Nikole, Perilo[7]
- crkva sv. Martina u Povljanskom polju[7]
- uvala Stara Povljana[7]
Partnerska županijaUredi
IzvoriUredi
- ↑ Popis stanovništva 2021., www.dzs.hr
- ↑ Zadar: Vrančić osvojio 55,06%. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2021. Pristupljeno 28. svibnja 2009.
- ↑ Zadarski list
- ↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Natura Jadera. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ a b c TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Partner (mađ.). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2013. Pristupljeno 1. svibnja 2010.