Otvori glavni izbornik

Zagrebačka filološka škola je bila filološka škola koja je djelovala u Zagrebu tijekom devetnaestog stoljeća. Nudila je niz rješenja za pitanja vezana za standardizacijom hrvatskoga književnog jezika. Glavni predstavnik škole bio je Adolfo Weber Tkalčević. U 1860-ih je dominirao hrvatski kulturni život, koji se temeljio na lingvističom i ideološkom konceptu, koji je promovirao Ilirski pokret.[1]

Odluke koje je predložila Zagrebačka škola predstavlja kombinaciju tradicionalne prakse pravopisnih, kao i povezivanja različitih umjetnih i dijalektalnih obilježja koja bi zadovoljila potrebe većine izvornih govornika.. Među njima su:[1]

Najvažniji predstavnci škole bili su Vjekoslav Babukić, Antun Mažuranić i Adolfo Weber Tkalčević. Na području leksikografije Bogoslav Šulek, je najpoznatiji predstavnik, a posebno u području purizma gdje je skovao neologizme i posudio zamjenu od drugih slavenskih jezika za ne-slavenske zamjenske riječi. I Vatroslav Jagić bio je čvrst zagovornik tih ideja, ali ih je naposljetku napustio..[1]

Zagrebačka filološka škola je dominirala nad Riječkom i Zadarskom filološkom školom škola, u prvom redu zahvaljujući stručnosti svojih sljedbenika. To je bio samo s dolaskom hrvatskih sljedbenika Vuka Karadžića kada je Zagrebačka škola je počela opadati.[1]

NapomeneUredi

LinkoviUredi

  • Bičanić, Ante (2013)), Pregled povijesti, gramatike i pravopisa hrvatskog jezika, Croatica