Zdenka Marković

Zdenka Marković (Požega, 10. siječnja 1884. - Zagreb, 14. studenog 1974.), hrvatska književnica i prevoditeljica.

Studirala je slavistiku, povijest umjetnosti i filozofiju u Zagrebu i Fribourgu (Švicarska). Objavljivala je pjesme u prozi, novele, crtice i feljtone. U svojim književnim djelima iskazuje sklonost lirsko-melankoličnom raspoloženju u tematiziranju djetinjstva i zavičaja. Bavila se i prevođenjem poljske književnosti te znanstvenim radom na polju književnosti. Objavila je monografije Frangeš Mihanović (1954) i Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena (1970).[1]

DjelaUredi

  • Let (1920),
  • Kuća u snijegu (1922),
  • Kuća na suncu (1930),
  • Prozori moga djetinjstva; Moj bijeg iz grada (1941),
  • Frangeš Mihanović (1954), monografija
  • Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI do svršetka XVIII stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena (1970), monografija.

IzvorUredi

  1. "Marković, Zdenka", Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 20. ožujka 2019.)


    Nedovršeni članak Zdenka Marković koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.