Zdravko Ceraj
Zdravko Ceraj (Stara Rača, Bjelovar, 4. listopada 1920. − 6. listopada 2011.) je hrvatski atletičar i planinar, po struci zubotehničar. Osvajač je srebrne medalje na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine.[1]
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| Mediteranske igre | |||
| atletika - 5000 m | |||
| srebro | Aleksandrija 1951. | Jugoslavija | |
| atletika - 1500 m | |||
| bronca | Aleksandrija 1951. | Jugoslavija | |
Bio je član Hrvatskog planinarskog društva od 1935., planinarski dužnosnik i dugogodišnji predsjednik Planinarskog saveza Zagreba.[1]
Od 1945. prešao je u atletiku u kojoj je ostao do 1960. godine. U tome je razdoblju bio vlasnik svih hrvatskih i jugoslavenskih rekorda u trčanju na stazama od 800 do 5000 metara. Hrvatski rekorder i savezni (na razini Jugoslavije) bio je 26 puta. Za jugoslavensku je reprezentaciju nastupio 30 puta. Sudionik OI 1952. u Helsinkiju na dionici 5000 m.[1]
Dio je velike skupine športaša Hrvata, ondosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Zvonka Sabolovića, Nede Farčića, Drage Štritofa, Andrije Ottenheimera, Petra Šegedina, Franje Mihalića, Borisa Brnada, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[2]
Nagrade i priznanja uredi
Dobio je brojna visoka športska i državna priznanja.
Izvori uredi
- ↑ a b c Preminuo Zdravko Ceraj, Hrvatski planinarski savez, 6. listopada 2011.
- ↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. siječnja 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 10. siječnja 2010.
