Zdravko Pucak (Lički Ribnik, 13. srpnja 1955. - Karlovac, 31. kolovoza1980.), hrvatski pjesnik

Život uredi

Odmah po rođenju s roditeljima prelazi u Karlovac. Osnovnu i srednju školu polazio je i završio u gradu Karlovcu.

Na filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jugoslavenske jezike i književnost.

31.8.1980. tragičnom voljom završava život jedva navršivši 25 godina.

Djela uredi

Njegova književna ostavština ima preko 270 pjesama što svjedoči o veoma plodnoj stvaralačkoj aktivnosti ovog pjesnika.

Postumno izdane zbirke poezije:

1. Slomljena krila, Zdravko Pucak,  Zagreb, 1987.

- priredio: Gojko Sušac

- Ilustrirao: Danijel Butala

- izdavači: Ana i Ivan Pucak


2. Plaha intima, Zdravko Pucak, Karlovac, 1991.

- priredio: Gojko Sušac

- Ilustrirao: Danijel Butala

- izdavač: Matica hrvatska

Književna priznanja uredi

26.1.1987. godine Radio Zagreb mu je u emisiji za mlade pod naslovom „Čuđenje u svijetu“ prvi objavio neveliku rukovet stihova odškrinuvši tako vrata u jednu stvaralačku izdvojenost ispunjenu mladićkim nemirima jedne samovoljno izabrane samoće.

U spomen na mladog pjesnika i njegovo stvaralaštvo Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu i Grad Karlovac  dodjeljuje mladim pjesnicima Hrvatsku književnu nagradu “Zdravko Pucak” još od 1995. godine.[1]

Obitelj uredi

Otac Ivan rođen  je u Donjoj Kupčini, a radio je u unutarnjim poslovima na upravno-pravnim poslovima i u kriminalistici, a majka Ana je bila profesor defektologije.  

Izvori uredi

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2019. Pristupljeno 23. lipnja 2019.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

1. Slomljena krila, Zdravko Pucak,  Zagreb, 1987; Bilješke o piscu, Gojko Sušac

2. Oblaci nad zjenicom sreće, Ivan Pucak, Karlovac, 2003, Matica hrvatska; Bilješke o piscu