Zemlje Krune sv. Vaclava
Zemlje Krune sv. Vaclava (češki: Země Koruny svatováclavské), također i Zemlje Češke krune (češki: Země Koruny české), naziv je skupa povijesnih zemalja koje su se nalazile pod vlašću češkoga kralja. Jezgru toga područja činile su tzv. »češke zemlje«, to jest Češko Kraljevstvo, Moravska Markgrofovija i Šlesko Vojvodstvo. Uz ove zemlje, Češkoj kruni pripadale su Gornja i Donja Lužica, a jedno vrijeme i Gornja Falačka i Brandenburg. U pravnom smislu Češku krunu utemeljio je 7. travnja 1348. kralj Karlo IV. koji je odredio da ove zemlje, bez obzira na dinastičke promjene, ostanu međusobno povezane.
Zemlje Krune sv. Vaclava | ||||
---|---|---|---|---|
Země Koruny české (češ.) Länder der Böhmischen Krone (njem.) Corona regni Bohemiae (lat.) | ||||
| ||||
Himna | ||||
![]() Zemlje češke krune unutar Svetog Rimskog Carstva (1618.) | ||||
Glavni grad | Prag | |||
Jezici | ||||
češki, njemački i latinski | ||||
Religija | ||||
katolicizam husizam | ||||
Vladavina | ||||
monarhija | ||||
Karlo IV. (prvi) | 1346. – 1378. | |||
Karlo I. Austrijski (zadnji) | 1916. – 1918. | |||
Povijest | ||||
| ||||
| ||||
Danas | ||||
Zemlje Češke krune nisu činile ni personalnu uniju, ni federaciju, nego je Češka predstavljala »glavu«, a ostale su zemlje bile »udovi«. Dok su s jedne strane Česi naglašavali jedinstvo ovih zemalja i centralnu upravu, stanovnici Moravske, Šleske i Lužica naglašavali su autonomiju svojih zemalja koje su se slobodnom voljom pridružile Češkoj. Unatoč tome, vodeću ulogu Češke stanovnici ostalih zemalja Češke krune nisu dovodili u pitanje, tražeći ipak ponekad veći utjecaj u upravi zemlje, naročito u 15. stoljeću kad su zahtijevali veća prava prilikom izbora kralja.
Osim kralja, zemlje Češke krune nisu imale zajedničkih državnih tijela, što je u razdobljima krize bilo značajan nedostatak. 1526. godine zemlje Češke krune prešle su u vlast Habsburgovaca. Krajem 16. stoljeća veze među zemljama potajale su sve snažnije pa početkom Tridesetogodišnjeg rata došlo do stvaranja Češke federacije. No, porazom u ratu i ova je ideja propala. U sljedećem razdoblju zemlje Češke krune izgubile su jedinstvo te su bile zasebne habsburške nasljedne zemlje unutar Habsburške Monarhije. Već 1635. Lužice su prešle pod vlast Saske, a 1742. Marija Terezija bila je prisiljena veći dio Šleske predati Pruskoj. Tako su unutar Monarhije od zemalja Češke krune ostale samo Češka, Moravska i Austrijska Šleska. Od 1849. ove će zemlje biti dijelom krunskih zemalja, a od 1867. pripadat će austrijskom dijelu Austro-Ugarske.
Češke zemlje
urediKrunske zemlje
urediKrunske zemlje | Tip | Karta | Glavni grad | Etnička skupina | Vjera |
---|---|---|---|---|---|
Češka | Kraljevina | Prag | Česi Nijemci |
Katolička Crkva Husiti (15. – 17. st.) Anabaptizam (15. – 17. st.) Luterani | |
Moravska | Markgrofovija | OlomoucBrno | Česi Moravci Nijemci |
Katolička Crkva Luterani | |
Šleska | Vojvodstvo | Wrocław | Nijemci Česi Šlezi Moravci Poljaci |
Katolička Crkva Luterani | |
Gornja Lužica |
Markgrofovija | Bautzen | Nijemci Lužički Srbi |
Luterani | |
Donja Lužica |
Markgrofovija | Lübben | Nijemci Lužički Srbi |
Luterani | |
Görlitz (Zgorzelec) |
Vojvodstvo | Görlitz | Nijemci Lužički Srbi |
Katolička Crkva |
Ostale zemlje
uredi- Brandenburg je 1373. pripojio Karlo IV. od markgrofa Otona V. Karlov sin Žigmund Luksemburški izgubio je Brandenburg u korist Fridrika I. 1415. godine
- Susjedne sjeverne dijelove Gornje Falačke (Češku Falačku) pripojio je Karlo IV. 1355. godine. Karlov sin Vaclav izgubio je 1401. ta područja u korist Falačke pod vlašću Ruperta Falačkog
- Egerland