Zlatko Foglar(Tuzla, 5. listopada 1935.), hrvatski operni pjevač bariton[1]

Životopis uredi

Foglar je rođen u Tuzli. Maturirao 1954. godine na zagrebačkoj IV. gimnaziji. Njegova je generacija organizirala svečani dolazak u školu s kolegicama iz ženske gimnazije i prošetali nekoliko krugova oko Mimare, dotad nikad viđeno, što je za ono vrijeme bilo znak mladenačkog bunta, jer su mladići i djevojke onda odvojeno pohađali gimnazije. Ravnatelj im je to zabranio. Po tome su mimohodu bili preteča norijade.[2] U Zagrebu je učio pjevanje na Glazbenoj školi »Vatroslav Lisinski« kod M. Lunzera i privatno u Z. Šira. U Salzburgu se usavršavao u Mozarteumu. Foglarov je glas lirski bariton. Studirao je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao je hrvatski jezik i književnost. Prvi nastup na opernoj pozornici bio je u inozemstvu. U Salzburgu je nastupio 1958., gdje je glumio u Verdijevoj operi Don Carlos Flamanskog poslanika, a ravnao je sami Herbert von Karajan.[3]Salzburgu se opet vratio i 1960. igrao u Verdijevom Don Carlu na Salzburškim festivalskim igrama.[4] Solistički nastupa od 1961. i prvo djeluje pri HNK u Osijeku, nakon čega kao slobodni umjetnik nastupa po drugim velikim kazališnim kućama kao HNK u Splitu, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci i sarajevskom Narodnom kazalištu. Igrao je glavne i epizodne uloge u djelima domaćih i inozemnih autora. Glumio je u operama, operetama i mjuziklima. Najviše je glumio u Nikoli Šubiću Zrinskom Ivana Zajca,[3] osobito u osječkom HNK kad je gostovao početkom Domovinskog rata po Hrvatskoj i Njemačkoj.[5] Godine 1980. Zlatko Foglar javlja se kao dirigent zbora župe sv. Petra na Festivalu duhovne glazbe i poezije "Zagreb 1980" (Uskrsfest).[6] Vodio je mješoviti oratorijski zbor crkve sv. Petra u Zagrebu "Hosanna".[7]

Početkom Domovinskog rata kad se Hrvatska borila za međunarodno priznanje, Foglar je kao član Hrvatsko-austrijskog društva organizirao u Austriji koncerte hrvatskih glazbenika, prenosio ideju samostalne Hrvatske, te prikupljao novac za pomoć izbjegličkoj djeci.[8] Surađivao je s drugim solistima i dirigentima kao Josip degl' Ivellio i dr.[9] Član Upravnog vijeća Centra za kulturu "Trešnjevka" 2001. godine.[10] Član je ocjenjivačkog suda tribine Darko Lukić.[11][12] Na Festivalu kajkavske popevke nastupio 1971. pjesmom Zakaj bi bil tužen i 1978. pjesmom Senje srebrene.[13] 6. prosinca 1986. u Osijeku dobio je Plaketu Hrvatskog društva glazbenih umjetnika povodom 25. obljetnice.[14] 30. rujna 2013. dobio je vrhunsko priznanje udruge za kulturu Mare nostrum Croaticum, najstarije svoje vrste u Hrvata, Zlatnu plaketu s kadenom.[15] Počasni je član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.[16] Umirovljen je kao solist zagrebačkog HNK.[2]

Izvori uredi

  1. Imehrvatsko.net Zlatko Foglar (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  2. a b 24sata Lahorka Lojen: Oni su preteča norijade: Samo, bilo je to prije punih 60 godina, 29. svibnja 2014. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  3. a b Hrvatski biografski leksikon Marija Barbieri (1998): Foglar, Zlatko (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  4. Salzburger Festspiele Giuseppe Verdi - Don Carlo (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  5. Klasika.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 10. kolovoza 2016. (Wayback Machine) Marija Barbieri: Klasika - Put Zrinjskoga nakon Drugoga svjetskog rata (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  6. Ivanmerz.hr Izvođači 1980. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  7. IKA IKA V - 54688/11 : "Hosanna" 10 godina pod ravnanjem mo. degl Ivellia, 24. studenoga 2002. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  8. Institut Ruđer BoškovićArhivirana inačica izvorne stranice od 30. svibnja 2014. (Wayback Machine) Hrvatsko-austrijsko društvo - Povijesni pregled (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  9. Službene stranice Mješovitog pjevačkog zbora 'Emil Cossetto' ZagrebArhivirana inačica izvorne stranice od 14. prosinca 2016. (Wayback Machine) Josip degl' Ivellio (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  10. Zagreb.hrArhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2021. (Wayback Machine) Zaključak o razrješenju i imenovanju članova u Upravno vijeće Centra za kulturu “Trešnjevka”, godina 2001, Broj 18 od 13. studenoga 2001. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  11. Vijenac Matice hrvatske 528 Bojana Plećaš Kalebota: Mladi laureati, 29. svibnja 2014. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  12. Croatia.chArhivirana inačica izvorne stranice od 31. siječnja 2013. (Wayback Machine) Poziv na svečani koncert nagrađenih sudionika 45. tribine "Darko Lukić" (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  13. Muzikasi.eu Festival kajkavske popevke 1966.-2012. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  14. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnikaArhivirana inačica izvorne stranice od 29. studenoga 2013. (Wayback Machine) Plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  15. Akademija Art[neaktivna poveznica] Fabijan Lovrić: Istaknutim zaslužnicima Zlatne plakete s kadenom, 2. listopada 2013. (pristupljeno 16. siječnja 2016.)
  16. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnikaArhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2016. (Wayback Machine) Počasni članovi (pristupljeno 16. siječnja 2016.)

Vanjske poveznice uredi