Otvori glavni izbornik

ŽivotopisUredi

PočeciUredi

Roditelji su mu bili Hvarani.[1] Djetinjstvo do kraja prvog razreda osnovne škole proveo je u Splitu, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu.[2]

Novinarski radUredi

U novinarstvu je bio od 1976, kada je uvršten u redakciju Poleta[3], prvo kao urednik vijesti, pa urednik društva,[4] a od 1979. i kao glavni i odgovorni urednik.[5] [6] Na toj dužnosti se sve više sukobljavao s osnivačem lista, Republičkom konferencijom Saveza socijalističke omladine Hrvatske, pa je 1981. zamijenjen te pozvan u vojsku.

Po izlasku iz vojske, u kojoj je kobno obolio od hepatitisa C (zahvaljujući praksi korištenja iste igle za više uzastopnih cijepljenja ili injekcija), preselio se u Komižu na Visu (odakle mu je rodom bila supruga Jasna Borčić)[7], te je za novine radio povremeno, honorarno.

Joško Kulušić, tada glavni i odgovorni urednik Slobodne Dalmacije, pozvao ga je na suradnju u tom dnevniku. Bio je prvi hrvatski novinar koji je intervjuirao Albance političke zatvorenike u Prizrenu. Tada je izjavio: „Svatko tko je istraživao po Kosovu 1987. i 1988. mogao je vidjeti kakav nam se rat sprema!“[8]

Za Domovinskog rata javljao se za Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju s Visa, na kojemu je bila jaka jugoslavenska vojna baza, tvrdeći: „Moram se što više i što žešće javljati da se čuje za nas, da nas mrak ne proguta!“[9] U to doba veliki uzor mu je bio Siniša Glavašević.[10]

U Slobodnu Dalmaciju prešao je profesionalno 1993. Bio je prvi hrvatski novinar koji je na svoju odgovornost, prije Washingtonskog sporazuma, pisao iz istočnog Mostara.[11]

U jesen 1994. je u Visu utemeljio i vodio Nautic radio.[12] To je, po Franičevićevim riječima, bilo „fantastično i mukotrpno iskustvo, bez zarade“. [13] Stoga je potkraj 1995. prihvatio poziv Denisa Kuljiša da dođe u Zagreb da bi radio u Nacionalu. Odatle je prešao u Gloriju, pa u Arenu, gdje je bio izvršni urednik, a zatim se kao dopisnik Globusa preselio u Split, gdje zatim opet piše za Slobodnu Dalmaciju. Tu je 1996. pokrenuo Dišpet, list Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu. Na Nautic radio se vratio 1999. Posljednjih godina života radio je za hvarska radijska glasila Free For Radio te Mega MIX radio Hvar. [14] U Slobodnoj Dalmaciji je 2005. objavio serijal kolumni Otoče, volim te)[15], na koji se nadovezao serijal putopisa po po dalmatinskim otocima Škojopis. Usporedno je vodio radijske emisije Pojorski cabaret u Podšpilju na Visu, te Story Mlin Cabaret u Starome Gradu na Hvaru.

Političko djelovanjeUredi

Kao maturant zagrebačke X gimnazije Zoran Franičević izabran je 1976. za zastupnika Sabora SR Hrvatske. „Mlađeg zastupnika Sabor nikada nije imao.“ [16]

Zajedno s građanima otokâ Visa i Lastova objavio je i odaslao apel Tko nam je oduzeo budućnost protiv nazočnosti jugoslavenskih vojnih baza na tim otocima[17], uslijed koje su otoci bili zabranjeni za strance a time i za inozemni turizam.

Od 1990. do 1993. bio je izabrani tajnik Mjesne zajednice u Komiži. Komentirao je to: „Mogu biti slobodan i reći da mi je mandat prošao u tome da Komižu iz jednog komunizma prebacim u drugi, hadezeovski, doduše – bez kapi krvi.“ [18]

SmrtUredi

Umro je u splitskoj bolnici od posljedica moždanog udara.


BibliografijaUredi

  • Posljednji sekretar škoja (2010., posthumno)


IzvoriUredi

  1. Urednik koji je utkao osobnost i toplinu u mit o Poletu, na portalu Jutarnji List
  2. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  3. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  4. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  5. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  6. Sven Semenčić: Urednik koji je utkao osobnost i toplinu u mit o Poletu (na portalu Jutarnji list
  7. Sven Semenčić, Uvod, u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 7
  8. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  9. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  10. Isto
  11. Isto, str. 121
  12. Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split: PP, 2001, str. 209.
  13. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 121
  14. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 121
  15. Sven Semenčić, Uvod, u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 7
  16. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  17. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118
  18. I. F., Biografija [Zorana Franičevića], u: Zoran Franičević, Posljednji sekretar škoja, Zagreb: Europapress holding, 2010, str. 118