Zvjezdan Tomić
Zvjezdan Tomić, hrv. bh. rukometni trener, podrijetlom iz Husina[1]
Životopis uredi
Iz športske obitelji. Prvi rođak Bernard Tomić poznati je australski tenisač, Bernardov otac Ivan (Ivica) igrao je nogomet za Husinski rudar i Rudar iz Bukinja, Bernardov stric Drago Tomić poznati je rukometni dužnosnik u ŽRK Jedinstvu,[1] osnivač RK Zrinskog iz Tuzle i bivši nogometni i rukometni sudac na saveznoj razini u bivšoj Jugoslaviji.[2] 2012. godine preuzeo je rukometašice ŽRK Jedinstva iz Tuzle kad su ispale iz Premijer lige. Jedinstvo je tad bilo pred rasulom. Počeo je ni od čega, tek s nekoliko starijih igračica. Već za dvije godine vratili su se Premijer ligu i već u trećoj sezonu bile su u samom vrhu. Osvojile su s Tomićem naslov doprvakinja BiH te izborio dvaput završni dio natjecanja Kupa BiH, od kojih jednu završnicu. Zvjezdan i ŽRK prekinuli su suradnju prosinca 2016. godine. Jedno vrijeme poslije prekida rada s Jedinstvom nije bio angažiran u bh. rukometu, ali nedugo poslije našao je angažman u Njemačkoj.[3] Do angažmana od dolaska u Njemačkoj trebalo mu je sedam mjeseci. Dotad je radio kao dostavljač u Münchenu. Znanje magistra športa uskoro su prepoznali u Njemačkoj.[4] Veljače 2018. godine preuzeo je drugu seniorsku ekipu rukometaša münchenskog Bayerna, momčadi u 4. razini njemačkog rukometa (Oberliga), na preporuku Borisa Mišića, bivšeg rukometaša Konjuha iz Živinica.[3] Uz drugu momčad, vodi i sastav do 19 godina starosti.[4]
Izvori uredi
- ↑ a b (boš.) Tuzlarije E.M. - Avaz: Roditelji Bernarda Tomića iz Tuzle su iselili u Australiju, 21. siječnja 2009. (pristupljeno 15. studenoga 2019.)
- ↑ (boš.)Tuzlanski info portal Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. studenoga 2019. (Wayback Machine) TIP/E.J.: U subotu sahranjen Drago Tomić , 17. siječnja 2009. (pristupljeno 15. studenoga 2019.)
- ↑ a b Bljesak.info Fena: Tuzlak Zvjezdan Tomić preuzeo drugu ekipu minhenskog Bayerna, 9. veljače 2018. (pristupljeno 15. studenoga 2019.)
- ↑ a b Avaz Sport Od dostavljača do trenera Bajerna! 16. travnja 2018. (pristupljeno 15. studenoga 2019.)