Zvonimir Levačić

Wikipedija:Životopisi živih osoba - premda je čovjek umro, neke odredbe vrijede i za nedavno umrle

Zvonimir Levačić
Pseudonim(i) Ševa
Rođenje Zagreb, 12. prosinca 1943.
Smrt Zagreb, 5. svibnja 2010.
Posljednje počivalište Peščenica, Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Portal: Životopis

Zvonimir "Ševa" Levačić (Zagreb, 12. prosinca 1943.5. svibnja 2010.) je bio politički analitičar, filozof, TV voditelj, komičar i ministar obrane parodijskog projekta države Pešćenice.

ŽivotopisUredi

Rani životUredi

Zvonimir Levačić rođen je 1943. godine u siromašnom zagrebačkom naselju Pešćenica. Imao je dva brata, Mirka i Štefa. Već za rana ostaje bez oca koji je kao i njegov brat Štef preminuo od tuberkuloze. Kao dijete živio je skromno, zarađivao je tako što je dovodio mušterije lokalnim prostitutkama. Teško djetinstvo obilježile su tragedije njegovih najbližih, osim smrti brata i oca, njegov prijatelj Šepo pao je pod vagon iz kojeg su krali drva i ostao bez noge, a Levačićeva učiteljica je obezglavljena u naletu tramvaja na Mirogoju u kojem je poginulo 19 ljudi, 31. 10. 1954. U takvim okolnostima Levačić ipak uspijeva završiti osnovnu i srednju školu, najviše zahvaljujući tadašnjim visokim političkim dužnosnicima Vladimiru Bakariću i Jakovu Blaževiću koji su na neki način mladom Levačiću bili mentori. Blaževića i Bakarića upoznao je na Pešćenici gdje su pomagali cijepati drva jednoj susjedi. Levačić navodi da ga je već tada Bakarić upozorio na velike političke promjene koje će uslijediti nekoliko desetljeća kasnije.

Obrazovanje i poslovna karijeraUredi

Levačić je upisao čak tri fakulteta; matematički, elektrotehnički i filozofski, ali ni jedan nije završio. Tečno je govorio 7 jezika, francuski, mađarski, romski, engleski, njemački, španjolski i esperanto.

Zaposlio se u tekstilnoj industriji, u poduzeću "Pobjeda" gdje je vrlo brzo izabran za rukovoditelja. Veliki problemi sa kojim se susretao na poslu koji su se reflektirali i na njegov privatni život doveli su do problema sa alkoholom, o kojima je javno govorio, ukazujući na mračnu spregu alkohola i visokog biznisa.

Disedent i zatočenik udbaških kazamataUredi

Zbog sve većeg neslaganja sa crvenom buržoazijom dolazi u nemilost tadašnjih vlasti. U nikad do kraja razjašnjem okolnostima suđeno mu je radi ubojstva. U presudi se navodi da je ubio čovjeka koji ga je došao tražit kruha. Osuđen je na strogi zatvor u Lepoglavi, odakle je zbog teško tjelesnog napada na policajca prebačen na Goli otok od kuda bježi u Francusku gdje se priključuje Legiji stranaca. 1990., sa demokratskim promjenama, vraća se u Zagreb.

Domovinski ratUredi

Od prvih dana rata dobrovoljno se javlja u Hrvatsku vojsku, gdje zbog vojničkog znanja stečenog u Legiji stranaca, a i moralnih kvaliteta dobiva zapovjedni čin u vojnoj policiji. Zahvaljujući visokim vojnim znanjima i nepogrešivom ratničkom instinktu uspio je sačuvati sve živote vojnika koji su mu bili dodjeljeni, za četiri godine njegova jedinica nije imala ni jednog jedinog poginulog u ratnim sukobima, ali je greškom Levačićevog nadređenog poginuo jedan njegov suborac jer je nadređeni protivno Levačićevoj volji dozvolio kupanje u rijeci, pa je riječna zmija ugrizla nesretnog vojnika.

TV karijera, nastupi u medijimaUredi

Nakon rata teško je dolazio do posla. 2001. godine je prihvatio poziv svog dugogodišnjeg prijatelja Željka Malnara i postao stalni član emisije “Noćna mora”. U emisiji je neprekidno od 2001. do svoje iznenadne smrti 2010. bio politički komentator i komičar. Ostao je zapamćen i njegov nastup na filmskom festivalu u Puli, koji je otvorio prigodnim govorom, a govorio je i na otvaranju Sinjske alke i Splitskog festivala. Imao je zapaženu ulogu u filmovima “Pešćenoplis” i “Hrvatska mora”. U koautorstvu sa Željkom Malnarom napisao je monumentalno djelo “Filozofija republike Pešćenice”. Držao je brojna predavanja na fakultetima i školama, ponajviše o historiji radničkog pokreta. Čitavog se života borio protiv malograđanštine i konformizma koje je označio glavnim problemima hrvatskog društva. Usprkosu ratu i raspadu Jugoslavije zalagao se za bratstvo i jedinstvo među jugoslavenskim narodima, a pred kraj života je posjetio Kumrovec i pred rodnom kućom Josipa Broza Tita održao vatreni rodoljubni govor.

Športska i glazbena karijera i priznanjaUredi

Bio je državni reprezentativac u boksu i četiri puta za redom prvak Jugoslavije u perolakoj kategoriji. Igrao je nogomet u Maximiru za “Majmune” , a u sjećanju ostaje legendarni sraz sa Denisom Rodmanom kojeg je prilikom Rodmanovog gostovanja u "Noćnoj mori" pobjedio u košarci. Dvostruki je pobjednik glazbenog natjecanja “Dora noćna mora”. Bio je vrhunski poznavatelj jugoslavenske zabavne i narodne glazbe, posebice razdoblja pedesetih, šezdesetih i dijelom sedamdesetih godina, brojne pjesme je pjevao u emisijama, često i usred govora i predavanja. Sedam godina nakon Levačićeva smrti, 2017. godine prestižni američki portal "Dangerous Minds" uvrstio je njegovu interpretaciju poznate pjesme "Je t'aime... moi non plus" među najbolje interpretacije te pjesme svih vremena, a na ruskoj stranici "Трэшкультура" Levačićevu je interpretaciju pogledalo više od četiri milijuna ljudi.

Privatni životUredi

Iz jednog braka imao je kćerku. Nakon razvoda nije se ženio, ali je nekoliko godina živio u nevjenčanom braku sa jednom Romkinjom sa odvojka.

Preminuo je iznenada, u svojoj rodnoj kući na Pešćenici, u 68. godini. Na sprovodu mu se okupilo više od tisuću poštovalaca, među kojima i mnogi njegovi prijatelji iz javnog, političkog i kulturnog života.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi