Otvori glavni izbornik

Zvonimir Magdić (Zagreb, 8. rujna 1930. - Zagreb, 8. studenoga 2018.),[1] bio je hrvatski športski novinar i publicist.[2] Po struci diplomirani pravnik.[2] Najviše je pisao o nogometu. Bio je ljubitelj i tenisa. Jedan od najvećih romantika hrvatskog športskog novinarstva, čovjek koji je u člancima kroničarsko-književnički opisao zlatno doba hrvatskog nogometa, kako u doba starog prijeratnog Zagreba, tako i hrvatskog nogometa u desetljećima koja su u uslijedila kad je postizao velike uspjehe. Osim što je opisao športske okolnosti, u tekstovima je romantičnim sjećanjem opisao Zagreb i hrvatske športske velikane iz tih vremena. S osobitim romantičnim sjećanjem opisuje bogati športski život Zagreba koji je postojao sve do jugototalitarističkog udara 1945. godine kad je naprasno okljaštren.

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Zvonimir Magdić rodio se je u Zagrebu 1930. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i pravni fakultet pohađao je i završio u Zagrebu. Od 1963. godine je športski novinar.[1] Redovito je pisao za Sportske novosti i Reviju SN od 1971. do 1993. godine.[2]

Za razliku od brojnih autora, Magdić hrvatske dosege iznimno cijeni. Indikativno je kako katalonski tika-taka s kraja 2000-ih i 2010-ih naziva izumom bečke nogometne škole još od 1912. godine, nego ga smatra načinom igranja koji se još davno igrao u Hrvatskoj.[3]

  „"Tika-taka nije izmislio Krojf, tako se devetsto dvanaeste igralo u Beču. To je bečka škola nogometa, odatle je to došlo i u Zagreb. Tako je nastala srednjoeuropska mađarsko-češko-hrvatska škola. Ja tebi-ti meni-ti meni-ja tebi do nesvijesti. Kasnije su Di Stefano i Puškaš to igrali u Realu."”
(razgovor za portal Tjedno[3])

Osobita mu je strast bila južnoamerički nogomet[2] s kojim je u svezi i njegov nadimak Amigo.[3] Izvješćivao je s nekoliko europskih i svjetskih prvenstava.[2] Njegov osebujni stil pisanja (kratke rečenice, često od po jedne riječi, punih svakodnevnih uličnih izraza) je "proza u trapericama". Zbog takvog pisanja na nogometnim stranicama Sportskih novosti, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih redovito je stalno morao objašnjavati se s lektorima.[3]

Zadnjeg desetljeća pisao je redovitu rubriku u Hrvatskom slovu i u časopisu Nogometu. Stručne je članke objavio u zagrebačkoj Povijesti športa i članak u Kolu (Pod teškim križem YU-dresova: hrvatski nogometaši na svjetskim nogometnim prvenstvima).

Preminuo je u Zagrebu, 8. studenoga 2018. godine u 88. godini života. Pokopan je 13. studenoga, 2018. godine na zagrebačkome groblju Miroševcu.[4]

DjelaUredi

  • 11 veličanstvenih, Centar za informacije i publicitet, Zagreb, 1978.
  • Legende zagrebačkog nogometa, Spot, Zagreb, 1996.
  • Neponovljivi Dražan Jerković, Jaspra, Zagreb, 1997. (suradnik)[5]
  • Vatreni: 60 utakmica Hrvatske: 1940. - 1997., Narodno sveučilište Zelina, Sv. Ivan Zelina, 1997.
  • Tako je živio i igrao Bernard Vukas - Bajdo, Europtics, Zagreb, 1998.
  • Vatrometina: priča o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji: (i još ponešto): 1940.-2006., Sportske novosti, Zagreb, 2006. (suautor Mladen Bariša)
  • Bljeskovi i oluje hrvatskoga športa, Knjižnica Hrvatsko slovo ; knj. XVII, Hrvatska kulturna zaklada - Hrvatsko slovo, Zagreb, 2007.
  • Maradona: mali zeleni, Naklada Stih, Zagreb, 2008.
  • Ico Hitrec: hrvatski nogometaš svih vremena, Zagreb, 2018.

U rukopisu su mu knjige: Hitrec-kralj nogometaša, Najljepše priče iz svjetskog nogometa, Nogomet za vrijeme NDH i Građanski.[3]

SpomenUredi

  • 2019.: Njemu u čast narisan je mural u kvartu o kojemu je živio u Zagrebu, na Ravnicama, u Bulvanovoj ulici 18, rad akademskoga slikara Damira Sobote.[6]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 V. Magaš, Zbogom, Amigo! Zvonimir Magdić (1930.-2018.), Hrvatski tjednik, br. 738., 15. studenoga 2018., str. 51.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Nogometni leksikon, pristupljeno 29. kolovoza 2012.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Tjedno Štef Bobek je bio najveći, (razgovarao s Magdićem Dražen Stjepandić), 18. lipnja 2012., pristupljeno 29. kolovoza 2012.
  4. Anton Samovojska, Adios Amigo, zbogom moj prijatelju. Otišao je posljednji nogometni poeta, koji je opjevao Maradonu, Pelea, Di Stefana..., sportske.jutarnji.hr, 9. studenoga 2018., pristupljeno 28. prosinca 2018.
  5. Luka Tripković i suradnici, Neponovljivi Dražan Jerković, Jaspra, Zagreb, 1997., ISBN 953-96453-2-8, str. 2.
  6. Predrag Jurišić, Pekrasan mural i pravo malo remek-djelo za doajena hrvatskog novinarstva. Nezaboravni Amigo ipak dobio počast kakvu je i zaslužio, sportske.jutarnji.hr, 8. travnja 2019., pristupljeno 11. travnja 2019.