Cadik Danon

rabin

Cadik Danon (hebr.: צדיק דאנון; Sarajevo, 20. travnja 1918.Beograd, 2. ožujka 2005.), židovski teolog i diplomat, vrhovni rabin Saveza židovskih općina Jugoslavije.

Cadik Danon
צדיק דאנון
Cadik Danon

vrhovni rabin
Saveza židovskih općina Jugoslavije
trajanje službe
1972. – 1998.
Rođenje 20. travnja 1918., Sarajevo
Smrt 2. ožujka 2005., Beograd
Zanimanje teolog, diplomat

Životopis uredi

 
Cadik Danon 1932. u Sarajevu kao polaznik Teološkog seminara
 
Cadik Danon i patrijarh srpski Pavle

Cadik Danon je rođen u uglednoj sarajevskoj rabinskoj obitelji, od oca Danijela i majke Grasie, rođene Levi, kao jedan od njihovo šestoro djece — četiri sina i dvije kćeri. Želja oca bila je da mu jedan od sinova bude rabin. Prema obiteljskom predanju potiče od rav Moše Danona čiji je grob u Stocu mjesto hodočašća. Poslije male mature u Travniku primljen je 1932. u židovski Teološki seminar u Sarajevu, gdje je i diplomirao 1937. godine. Po završetku seminara 1937. godine upućen je kao službenik Saveza židovskih općina u Kosovsku Mitrovicu i Prištinu u svojstvu svećenika, hazana i vjeroučitelja. Preko svog školskog druga Josipa Levija, koji je bio rodom iz Prištine, povezao se s naprednim ljudima tog kraja. Izbijanje rata zateklo ga je na službi rabina u Splitu.

U Travanjskom ratu 1941. godine, zarobili su ga Nijemci i Bugari ali je uspijevao da im pobjegne iz zarobljeništva u Split, gdje se bavio ilegalnim radom. Koristeći prostorije Židovske općine i sinagoge, pomagao je izbjeglicama i narodnooslobodilačkom pokretu. U travnju 1942. godine, uhitili su ga Talijani, koji su ga prebacili u logor na jugu Italije. I njima je uspjeo pobjeći, nakon čega se uključio se u pokret otpora. Poslije kapitulacije Italije pridružio se talijanskim partizanima. Po završetku rata bio je član jugoslavenske vojne misije u Milanu.

Poslije rata radio je kao rabin od 1947. do 1950. godine, kada odlazi u Izrael. Tijekom boravka u Izraelu, radio je kao nastavnik u školama. Nakon tri godine vratio se u Jugoslaviju, te postao visoki zvaničnik Ministarstva vanjskih poslova Jugoslavije, na dužnosti šefa Odjela za nordijske zemlje (1953.—1970.). Između ostalog, obavljao je dužnosti jugoslavenskog predstavnika u Međunarodnoj komisiji za plovidbu Đerdapom (1958.—1962.) i otpravnika poslova Veleposlanstva SFR Jugoslavije u Švedskoj (1968.—1970.).

Poslije umirovljenja vratio se svećeničkom pozivu i obavljao dužnost vrhovnog rabina Jugoslavije od 1972. do 1998. godine. Više deseteljeća, bio je autor Židovskog vjerskog kalendara, a napisao je i knjigu Osnovni pojmovi iz judaizma. Godine 1974. pokrenuo je tečajeve učenja hebrejskog jezika. Sakupljao je židovske melodije, sinagogalne i folklorne. Volio je da pjeva španjolske romanse i molitve. Uoči raspada Jugoslavije, govorio je nekritički o politici Slobodana Miloševića, da bi tijekom zračnih napada NATO saveza na Srbiju 1999. godine uputio apel židovskim organizacijama u svijetu da se zauzmu za obustavu napada i za održanje Kosova u granicama Srbije.

Na dužnosti vrhovnog rabina Jugoslavije bio je sve do 1998. godine, kada je dužnost prenio rabinu Isaku Asijelu. Umro je u Beogradu, 2005. godine.[1]

Stradanje obitelji uredi

Tijekom Drugog svjetskog rata, Cadik Danon je u Splitu živio kao podstanar u obitelji Rikarda Šulca, u kući na Bačvicama. Krajem ljeta preselio se u Stedovu ulicu, u stan Isidora Fincija. Uskoro mu se pridružio i Berto Altarac. Iz Sarajeva je stigla i Danonova sestra Erna s trogodišnjom kćerkom Rijom. Uspjela je pobjeći iz Sarajeva s lažnim ispravama koje joj je Cadik Danon poslao iz Splita. Postojala je organizacija u Splitu koja se bavila krivotvorenjem takvih isprava i prodavala ih za skup novac.

Vijesti koje mu je sestra donijela o njihovoj obitelji bile su veoma tužne. Njenog muža Haima Samokovliju odveli su među prvima u logor Jasenovac. Muž druge sestre, Rudi Musafija uhićen je i kasnije također odveden u logor Jasenovac. Danonova majka je s drugom sestrom Rašelom prebačena u ženski logor u Đakovo. Rašela iz logora biva prebačena u bolnicu u Osijek zbog porođaja, gdje rađa mrtvo dijete. Iz bolnice organizirano bježi i stiže u Split gdje je fašističke talijanske vlasti odvode u zatvor i, poslije kratkog vremena, prebacuju u koncentracioni logor na Rabu. U logoru se priključuje ilegalnom radu kojim rukovodi partijska organizacija logora. Poslije kapitulacije Italije priključuje se partizanima i postaje referent saniteta bataljona. Poslije jedne borbe, krajem 1943. godine biva zarobljena i odvedena u logor Auschwitz, zatim u Bergen Belsen. Preživljava teški tifus, dočekuje oslobođenje i 1945. se vraća u Sarajevo.

Njegov brat Josef, zajedno sa slikarom Danielom Ozmom, pokušao je tijekom rata, da se prebaci na Romaniju, ali su iznad Sarajeva obojica uhvaćeni, a potom vraćeni u Sarajevo, zatvoreni i mučeni. Brat mu se nekako izvukao iz zatvora i uspio da se prebaci na Romaniju. Poginuo je travnja 1942. godine kao pozadinski politički djelatnik kod Borovčana (Romanija) u borbi s četnicima. Sahranjen u zajedničkoj grobnici na Sokocu. Njegovog najstarijeg brata, Isaka, ustaše su 1941. godine odvele u logor Slana na otoku Pag, gdje je ubijen. Njegov treći brat Haim je isto tako odveden u logor Jasenovac, odakle je pobjegao 1942. godine. Nakon tog bjekstva, gubi mu se svaki trag.

Njegovog oca, sarajevskog rabina Danijela, koji je u Sarajevu bio poznat kao "ham Danijel" također su zatvorili, ali je na intervenciju Židovske općine pušten kao jedini preostali rabin u Sarajevu. Nije mogao dugo ostati pod zaštitom Općine, niti ga je ona mogla zaštititi, pa je prešao u ilegalnost. Bio je posljednji živi rabin u Sarajevu 1942. godine. U Sarajevu je ponovo uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je ubijen.[2]

Djela uredi

  • Zbirka pojmova iz judaizma (Beograd, 1996)

Priznanja uredi

Nositelj je i tri visoka strana odlikovanja:

  • Orden predsjednika Finske,
  • Orden Reda finskog lava,
  • Norveški Orden Svetog Olafa

Izvori uredi

  1. Cadik Danon. zbl.Izmk.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  2. Životni put jednog rabina (PDF). core.ac.uk. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske poveznice uredi

Prethodi: vrhovni rabin
Saveza židovskih općina Jugoslavije

1972.1998.
Slijedi:
' '