Dafna (mitologija)

Dafna (grč. Δάφνη, Dáphnê) u grčkoj mitologiji bila je nimfa Najada u koju se zaljubio Apolon, Penejova i Kreuzina kći ili kći rijeke Ladon. Rjeđi mit kaže da je Dafnin otac bio Amikla od Sparte.

Giovanni Battista Tiepolo: Apolon i Dafna, 1743.

Etimologija uredi

Dafnino grčko ime znači "lovor".

Mitologija uredi

Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio.

Ona se molila Geji, Majci Zemlji i svome ocu, riječnom bogu Peneju, da joj pomognu. Na posljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.[1]

Kult uredi

Graves[2] opisuje kako su frojdovski psihoanalitičari interpretirali mit o Apolonovu otimanju Dafne kao simbol djevojačkog užasavanja spolnog odnosa. S druge strane, Graves njezino ime donosi u vezu s daphoene = "krvava", pri čemu ona postaje božicom orgastičkog raspoloženja. Njezine su svećenice Menade žvakale lovorovo lišće koje je opijatski djelovalo zbog kalijeva cijanida te bi, za punog Mjeseca, napadale i rastrgavale prolaznike, kao bakhantice. Poslije je žvakanje zabranjeno svima osim pitijskim proročicama u Delfima sve do rimskog razdoblja.

Djela iste tematike uredi

Literatura uredi

  1. Ovidije: Metamorfoze, 1. knjiga; 452. - 567.
  2. Graves 2003: 11.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dafna (mitologija)