Ödön Lechner

Ödön Lechner (1845. - 1914.) je bio mađarski arhitekt art nouveaua, kojega zbog njegova osebujnog stila nazivaju „mađarski Gaudí”. Ukrašavao je svoje zgrade Zsolnay pločicama s uzorcima inspiriranima starim mađarskim i turkijskim djelima narodne umjetnosti. On uspješno kombinira narodne elemente uz uporabu suvremenih građevinskih materijala kao što su željezne konstrukcije.

Ödön Lechner
secesija
Ödön Lechner
Fotografija iz 1898. godine
Rođenje 27. kolovoza 1845.
Pešta, Austro-Ugarska
Smrt 10. rujna 1914.
Budimpešta, Mađarska
Vrsta umjetnosti arhitektura - dizajn
Praksa Budimpešta, Bratislava, Zrenjanin
Utjecao secesiju, Béla Lajta, Sándor Nagy, itd.
Utjecali Islamska umjetnost, historicizam, Victor Horta
Poznata djela Muzej primijenjenih umjetnosti u Budimpešti
Portal o životopisima

ŽivotopisUredi

Lechner je studirao arhitekturu u Budimpešti, a kasnije u Berlinu na Schinkelovoj akademiji. Nakon završetka studija u Berlinu, Lechner je otputovao na jednogodišnji obilazak i studij u Italiju. God. 1869., osnovao je partnerstvo s arhitektom Gyulom Partosom i njihova arhitektonska tvrtka je uživala tijekom graditeljskog buma 1870-ih godina kada je došlo do izgradnje zgrada oko Peštanskog prstena Budimpešte. Partneri uglavnom dobivali izgradnju stambenih zgrada koje su izvodili u prevladavajućem historicističkom stilu, oslanjajući se na neoklasične utjecaje iz Berlina i talijanske renesanse[1]

Godine 1875., nedugo nakon vjenčanja preminula je Lechnerova supruga. To ga je jako potreslo i on je prekinuo svoje aktivnosti i partnerstvo, te je otišao u Pariz. Između 1875.-78. god. radio je u uredu Clémenat Parenta s kojim je sudjelovao u dizajnu i obnovi sedam dvoraca. Tada je bio u mogućnosti upoznati se s novim art nouveau stilom. Od 1879. god. se vraća u Mađarsku, ali nakon posjeta Londonu između 1889.-90. god. njegov stil se odmaknuo od historicizma i približio se suvremenim trendovima. Lechner je okončao partnerstvo 1896. god. i od tada radi slobodno, ali i dobiva manje provizije kao samostalni arhitekt. God. 1906. objavio je sažetak svojih pogleda u časopisu Muveszet. Lechnerovo zadnje djelo je bila kuća za Gyula Vermesa u petom okrugu Budimpešte (1910.-11.).

DjelaUredi

Lechner je pojasnio svoj cilj stvaranja mađarskog nacionalnog stila, koristeći motive iz mađarske narodne umjetnosti u uređenju svojih objekata, kao i sjedinjavanje arhitektonskih elemenata s istočnim kulturama poput perzijske. Promjenama smjera i zakrivljenim oblicima razlikuje se od stila bečke secesije. Značajana prekretnica u njegovoj karijeri je bilo povezivanje s Vilmosom Zsolnayjem, čije je terakota pločice počeo koristiti u svojim planovima. Nova uporaba suvremenih materijala najviše dolazi do izražaja u poslovnoj zgradi Thonet u Budimpešti, Vaci utca (1889.) koja ima čelične konstrukcije i pročelja prekrivena Zsolnay keramikom. Vrhunac Lechnerova djelovanj je Poštanska štedionica (danas sjedište Narodne banke Mađarske) koja je završena 1901. god. Zgrada je raskošna bojama i oblicima koji proizilaze od secesijskih utjecaja i novih europskih stilova na prijelazu stoljeća, ali sljubljeni s mađarskim motivima i istočnjačkim oblicima kako bi stvorili jedinstven stil. Ovaj stil je imao mnogo pristaša, ali i kritičara o čemu najbolje svjedoče radovi kasnijih generacija mađarskih arhitekata kao što su: Sándor Nagy, István Medgyaszay, Béla Lajta i Aladár Árkay.

Njegove najslavnije radove Mađarska je 2008. god. nominirala za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[2]:

ŽivotopisUredi

  • Gradska vijećnica u Kečkemetu (1893.)
  • Muzej primijenjenih umjetnosti u Budimpešti (1896.)
  • Crkva sv. Ladislava, Budimpešta (1891.—1897.)
  • Geološki institut, Budimpešta (1896.—1899.)
  • Poštanska štedna banka (Postatakarékpénztár) (1899.—1902.)

Ostale njegove znamenite građevine su:

  • Gradska vijećnica u Zrenjaninu, Srbija (1885.-86.)
  • Kraljevska katolička gimnazija u Bratislavi (1906.-08.)
  • Crkva sv. Elizabete, Bratislava (1907.-13.)
  • Gimnazija sv. Ladislava, Budimpešta (1914.-15.)

GalerijaUredi

BilješkeUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ödön Lechner
  1. Lyka Károly, Lechner Ödön mesteriskolája (mađ.) preuzeto 20. lipnja 2013.
  2. Ödön Lechner’s independent pre-modern architecture na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.

Vanjske povezniceUredi