Šesterotaktni motori

Šesterotaktni motor je primijenjen na više alternativnih motora s unutarnjim izgaranjem koji pokušavaju poboljšati tradicionalne četverotaktne motore. Navedene prednosti uključuju smanjenu potrošnju goriva ,smanjenje mehaničke složenosti i smanjene emisije.Ovi motori se mogu podijeliti u dvije skupine s obzirom na broj klipova koji daju šest takta.

Šesterotaktni motor s vodenom parom kao medijem
Šesterotaktni motor sa zrakom kao medijem

U jednocilindričnim motorima, motor uzima toplinu koju je izgubio od četverotaktnog Otto ciklusa ili dizel ciklusa i koristi ga da dobije dodatnu snagu u istom cilindru u pokušaju da se poboljša potrošnja goriva i pomogne u hlađenju motora. Klipovi u ovoj vrsti šesterotaktnog motora idu do GMT(gornje mrtve točke) i DMT(donje mrtve točke) za svako ubrizgavanje goriva. Ovaj dizajn koristi vodenu paru ili zrak kao medij za dodatni takt motora.

Vrste motora uredi

Crowerov šesterotaktni motor uredi

Konstruirao ga je Bruce Crower u SAD-U. U ovom šesterotaktnom motoru nakon 4.takta (ispuh) u cilindar ubrizgava voda koja se odmah pretvara u vodenu paru te se širi i gura klip prema dolje i time čini dodatna dva takta. Dakle, ovdje se toplina koja zahtijeva sustav hlađenja iskorištava za obavljanje dodatnog rada nad klipom. Crower procijenjuje da će njegov dizajn smanjiti potrošnju za 40%, a proizvodit će istu snagu na nižem broju okretaja. Težina sustava za hlađenje može biti eliminirana, ali će biti uravnotežena zbog potreba za spremnikom vode.

Velozetin šesterotaktni motor uredi

U Velozetinom motoru, nakon ispuha u cilindar se ubrizgava zrak koji se zbog topline širi i time obavlja rad nad klipom čineći dva dodatna takta. Ta dva takta osigurat će dodatno pročišćavanje ispušnih plinova. Motor pokazuje smanjenje potrošnje od 40% i dramatično smanjenje u zagađenju. Omjer snage i težine je malo manji nego kod četverotaktnih motora. Motor može raditi na više vrsta goriva, od benzinskog, dizelskog te na LPG (autoplin). Izmijenjeni motor pokazuje 65% manje emisija ugljičnog monoksida u usporedbi s četverotaktnim motorom iz kojeg je razvijen. Motor je razvijen 2005. od strane studenata strojarstva: G. U Krishnaraj, G. Boby Sebastian, G. Arun Nair i G. Aaron Joseph na College of Engineering, Trivandrum.

[1]

Izvori uredi