Škriljevac
Škriljevac je vrsta stijene. Škriljevcima je osnovna značajka poredansot minerala u usporednim nizovima (posljedica metamorfizma) stijene. Nastaje pod utjecajem visokih temperatura, tlaka i deformacija. U procesu dugom milijunima godina škriljevac nastaje iz najfinijeg glinenog blata. Tako se formira tipična struktura škriljevca uz prisutnost slojeva tinjca.[1][2] Zbog toga ima dobru fisibilnost i postojanost na vremenske utjecaje. Škriljevci su krupnozrnatiji, jedno od njihovih svojstava jest i pločasto kalanje.[2]
Cijenjen kao građevinski materijal još u antici. Postoje dokazi da su upravo stari Rimljani koristili škriljevac. Srednji vijek donosi uporabu škriljevca za pokrivanje dvoraca, crkva, bogataških kuća s rešetkastom drvenom konstrukcijom bogataša. Posljednjih trideset godina škriljevac doživljava renesansu nakon što je bio zaboravljen.[1] Vrlo je cijenjen u Njemačkoj. Vadi ga se u gorju Eifel u suvremenim rudnicima, a zbog naglo narasle potražnje cijene škriljevca naglo su skočile.[3] Danas se na njemačke krovove postavlja oko pet milijuna četvornih metara škriljevca, dok je pred kraj sušnog razdoblja to bilo samo 150.000 četvornih metara.[1]
Glineni škriljevac sitnozrnata je klastična sedimentna stijena, uglavnom je sastavljena od kremena, minerala glina, feldšpata, hidrotinjaca, a sadržava i vapnenac, željezne okside, organske tvari. lako se cijepa u tanke pločice i primjenjuje se kao krovopokrivni materijal.[4]
Naftni škriljevac dobar je izvor nafte. Riječ je o sitnozrnatoj crnoj ili tamnosivoj stijeni. Sadrži puno organske tvari koja je dosegnula niži stupanj dozrijevanja, ali nije se još pretvorila u naftu.[5] U Europi je proizvodnja nafte iz škriljevca u povojima dok u SAD polovinu svoje nafte dobivaju iz nekonvencionalnih izvora među koje pripada i naftni škriljevac. Na svijetu je više od 600 poznatih nalazišta ovakvoga škriljevca. SAD, Rusija i Brazil imaju 86 posto resursa. Prema smatranjima većine stručnjaka, ekonomski isplativa nalazišta nalaze se u 33 zemlje.[6] Estonija preradi više od 17 milijuna tona uljnih škriljevaca godišnje, od toga proizvede 95 % električne energije koju potroši i dobije 400.000 tona nafte.[6] U Hrvatskoj ima naftnog škriljevca, ali ga se ne vadi jer Ministarstvo gospodarstva još uvijek nije izdalo dozvolu za istraživanje. Nekonvencionalna ležišta su u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Konkretno, u Panonskom bazenu, u Savskoj i Dravskoj potolini.[7]
Uljni škriljevac jest glinovita sedimentna stijena koja u petrografskom smislu ne pripada škriljevcima kao metamorfnim stijenama. Uljni škriljevac sadrži 10 % - 30 % kerogena, fosilne organske tvari u kojoj ima bitumena ili teško hlapljivih ulja. Destilacijom se mogu dobiti ugljikovodici.[8]
Kloritski škriljevac javlja se kao umetak u tinjčevim škriljevcima i filitima.[9]
Bakreni škriljevac nastaje taloženjem iz površinskih voda i čini sedimentna metalna rudna ležišta.
Zeleni škriljevac, metamorfna stijena, škriljave teksture i zelene boje, tvori jezgru Medvednice.[10]
Moslavačka gora sadrži biotitski škriljevac, metamorfnu stijenu škriljave teksture, u mineralnom sastavu stijene dominira biotit.[11]
Izvori
uredi- ↑ a b c Škriljevac - stari građevinski materijal za moderne kuće. Portal Gradimo (engleski). 21. siječnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. travnja 2021. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ a b Škriljevci. Hrvatska enciklopedija (LZMK). Pristupljeno 23. rujna 2021.
- ↑ Rajnsko škriljavo gorje. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ glineni škriljevac. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ naftni škriljevac. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ a b Ulažu 300 milijuna eura u proizvodnju nafte iz škriljevca, moguće otvaranje oko 1.000 radnih mjesta (engleski). Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ Slobodna Dalmacija - Dok SAD izlazi iz krize zahvaljujući naftnom škriljevcu, naš leži neiskorišten. slobodnadalmacija.hr. 28. travnja 2013. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ uljni škriljevac. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ kloritski škriljevac. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ zeleni škriljevac | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.
- ↑ biotitski škriljevac | Proleksis enciklopedija. proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 23. travnja 2021.