Aleksandar Hemon

Aleksandar Hemon (Sarajevo, 9. rujna 1964.), je bosanskohercegovački i američki književnik i novinar ukrajinskog podrijetla, recenzent, urednik i scenarist.[1]

Aleksandar Hemon
Rođenje9. rujna 1964., Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Portal o životopisima

Životopisi

uredi

Aleksandar Hemon diplomirao je na Sveučilištu u Sarajevu. Godine 1992. dobio je stipendiju i odlazi u Chicago, Sjedinjene Američke Države. Rat koji je počeo u Bosni i Hercegovini sprječava ga u naumu da se vrati u Sarajevo.

U SAD-u je radio kao prodavač, aktivist Greenpeacea, predavač engleskog jezika. Shvaćajući da nije u mogućnosti objavljivati svoje radove na maternjem jeziku, postavlja si zadatak svladati engleski jezik u roku od 5 godina. Potpuno se predao ostvarivanju svog cilja i već nakon tri godine objavljuje svoju prvu englesku priču u jednom niskotiražnom književnom časopisu. Na Hemonovu sreću priču je pročitala agentica omogućivši mu nakon toga kontakt s New Yorkerom koji objavljuje njegovu priču Blind Jozef Pronek s čime otpočinje Hemonova internacionalna karijera. Slijedi zbirka priča The Question of Bruno, te roman Nowhere Man. U Sjedinjenim Američkim Državama dobio je stipendiju MacArthur Foundation u iznosu od 500.000$.[2]

Aleksandar Hemon trenutno živi i radi u Chicagu.

Nagrade

uredi
  • National Book Critics Circle Award (2008.)

Djela

uredi
  • Život i djelo Alphonsea Kaudersa, (1997.)
  • Hemonwood (2003.)
  • Čovjek bez prošlosti (2004.)
  • Pitanje Bruna, (2004.)
  • Ljubav i prepreke, (2008.)
  • Hemonwood 2 (2008.)
  • Projekt Lazarus, (2009.)
  • Knjiga mojih života (2013.)
  • Moji roditelji: Uvod (2019.)

Citati

uredi
  »Vjerovatno neću doživjeti moju viziju Bosne i Hercegovine, ali se borim za nju.«
(Aleksandar Hemon, 2009.[3])

Izvori

uredi
  1. Život Aleksandra Hemona. slobodnaevropa.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. Aleksandar Hemon. buybook.ba. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2020. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. Vjerovatno neću doživjeti moju viziju BiH, ali se borim se nju. bhaaas.org. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.

Vanjske povezice

uredi