Aleksandr Stepanovič Grin, (Slobodskoj, Vjatska gubernija, 23. kolovoza 1880. – Stari Krim, 8. srpnja 1932.), ruski književnik, zapažen po romantičnim pričama pustolovne i misteriozne tematike.[1][2]

Aleksandr Grin
Puno ime Aleksandr Stepanovič Grin
Rođenje 23. kolovoza 1880.
Smrt 8. srpnja 1932.
Zanimanje književnik
Književne vrste pripovijetka
Portal o životopisima
Aleksandr Grin (1910)

Životopis uredi

Pravim prezimenom Griniewski, rusinizirano Grinevski(j), rođen je u obitelji poljskog ustanika iz 1863., koji je prognan na sjever.[1] Djetinjstvo provodi u neimaštini u jednom sjevernom provincijskom gradu. S 15 godina odlazi na jug u Odesu, gdje ga fascinira more, istaknuta tema njegove književnosti.[2] Radio je razne poslove, a zatim lutao europskim dijelom Rusije i Uralom. Početkom 20. stoljeća pridružuje se socijalističkoj revolucionarnoj stranci. Ubrzo je uhićen i prognan u Sibir. Nakon povratka se posvetio pisanju.[2]

U proznim djelima kao što su "Grimizna jedra" (1923.); "Srce pustinje" (1923.), "Lutalica po valovima" (1928.), Akvarel (1929.) i dr. stvorio je fantastičan, egzotičan svijet toplih mora i šarenih luka. Pisao je i pripovijesti urbanih tema i motiva, s elementima halucinacija, tjeskobe i psihološke introspekcije. Tema "Štakoraša" (1923.) je grozničavo stanje u ruskom gradu nakon prevrata; po njemu je snimljen film "Izbavitelj" (1976.) Krste Papića. Pripisivali su mu književne utjecaje Poea i Stevensona.[1]

Iako priznat u književnim krugovima Serapionove braće i Jurija Karloviča Oleše, Grin je dugo bio na margini ruske književnosti, u kojoj su pustolovni romani i fantastika smatrani trivijalnima. Kanoniziran je tek objavom "Sabranih djela" 1965.[1]

Djela uredi

  • Grimizna jedra (Alye parusa), 1923.
  • Srce pustinje (Serdce pustyni), 1923.
  • Štakoraš (Krysolov), 1923.
  • Lutalica po valovima (Beguščaja po volnam), 1928.
  • Akvarel, 1929.

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi