Otvori glavni izbornik

Ani, arm. Անի, je uništeni srednjevjekovni armenski grad smješten u turskoj pokrajini Kars, u blizini granice s Armenijom. Između 961. i 1045. d. bio je glavnim gradom Bargatidskog armenskog kraljevstva, koja se prostirala područjem današnje Armenije i istočne Turske. Nazvan kao "Grad 1001 crkve", bio je smješten na raskrižju trgovačkih ruta, a njegovi sakralni objekti, palače i utvrde bili su među najviše tehnički i umjetnički unaprijeđeni u svijetu. U svom vrhuncu, Ani je imao 100.000 stanovnika[1]

Arheološki lokalitet Ani

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Arheološki lokalitet Ani
Flag of Turkey.svg Turska


Ani na karti Turska
Ani
Ani
Lokacija Anija u Turskoj
Godina uvrštenja: 2016. (40. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: 1518 UNESCO
Panorama sjevernih zidina grada Anija 2011. god.
Magnify-clip.png
Panorama sjevernih zidina grada Anija 2011. god.
Karta grada Anija

Odavno poznat po svojoj veličanstvenosti i ljepoti, napali su ga Mongoli 1236. godine, a uništio ga je i potres 1319. godine. Zbog toga je populacija naglo opala, da bio do 17. stoljeća bio potpuno zaboravljen. Za Armence je Ani nacionalno, vjersko i kulturno naslijeđe, jedan od najvidljivijih "materijalnih" simbola velikog armenskog kraljevstva, kojim se oni izuzetno ponose.

Svjetska baštinaUredi

Ovaj srednjovjekovni grad kombinira stambene, vjerske i vojne građevine karakteristične za srednjovjekovni urbanizam koje su izgrađene tijekom stoljeća kršćanskih i muslimanskih dinastija. Najveći procvat je doživio u 10. i 11. stoljeću kada je postao glavni grad srednjovjekovnog Armenskog Kraljevstva dinastije Bagratida i profitirao od kontrole jedne grane puta svile. Kasnije, pod bizantskim, seldžuskom i gruzijski suverenitetom, ona održava svoj status kao važno raskrižje trgovačkih karavana. Mongolska invazija i razorni potres 1319. godine označili su početak njegova pada.

God. 2016. Ani je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „sveobuhvatan pregled razvoja srednjovjekovne arhitekture kroz primjere gotovo svih različitih arhitektonskih inovacija u regiji između 7. i 13. stoljeća”[2].

ReferenceUredi

  1. Ghafadaryan, Karo (1974). Armenian Soviet Encyclopedia Volume I (hy), Armenian Academy of Sciences
  2. Archaeological Site of Ani na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 21. srpnja 216.

LiteraturaUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ani
  • Cowe, S. Peter (2001). Ani: World Architectural Heritage of a Medieval Armenian Capital, Sterling, Va.: Peeters
  • (arm.) Hakobyan, Tadevos Kh. (1980). Անիի Պատմություն, Հնագույն Ժամանակներից մինչև 1045 թ, գիրք 1 (The History of Ani, from Ancient Times Until 1045, Book I), Yerevan, Armenian SSR: Yerevan State University Press
  • (arm.) Hakobyan, Tadevos Kh. (1982). Անիի Պատմություն, 1045 թ. մինչև անկումն ու ամայացումը, գիրք 2 (The History of Ani, from 1045 Until its Collapse and Desolation, Book II), Yerevan, Armenian SSR: Yerevan State University Press
  • Kevorkian, Raymond (2001). Raymond Kevorkian Ani – Capitale de l'Arménie en l'An Mil
  • Lynch, H.F.B. (1901). Armenia, Travels and Studies, London: Longmans ISBN 978-1-4021-8950-0
  • Marr, Nicolas Yacovlevich (2001). Ani – Rêve d'Arménie, Paris: Anagramme Editions
  • Minorsky, Vladimir (1953). Studies in Caucasian History ISBN 978-0-521-05735-6
  • Paolo, Cuneo (1984). Documents of Armenian Architecture, volume 12: Ani
  • Kalantar, Ashkharbek (1994). Armenia from the Stone Age to the Middle Ages
  • Sinclair, Thomas Allen (1987). Eastern Turkey, an Architectural and Archeological Survey, volume 1