Anna Sten
Anna Sten (rođena kao Anna Petrívna Fesak; Kijev, 29. lipnja 1908. - New York, 12. studenog 1993.) bila je ukrajinsko-američka glumica kasnog nijemog filma i rane ere zvučnog filma.
| Anna Sten | |
 Anna Sten | |
| Rodno ime | Anna Petrívna Fesak |
|---|---|
| Rođenje | 29. lipnja 1908. (Kijev, Ukrajina) |
| Smrt | 12. studenog 1993. (New York City, New York) |
| Godine rada | 1926. – 1963. |
| Portal o životopisima | |
| Portal o filmskoj umjetnosti | |
Anna Sten rođena je u Kijevu 1908., tada u Ruskom Carstvu.[1] Njen otac bio je Kozak, kazališni umjetnik i producent, a majka švedska glumica. Pohađala je satove baleta i u početku je radila kao konobarica prije nego što je započela glumačku obuku na Institutu Stanislavsky u Moskvi po sustavu Stanislavskog.
Na filmu je debitirala 1926. godine u filmu, koji je režirao Fjodor Ozep. Između ostalog, pojavila se u zanimljivom kolažnom filmu iz 1927. godine „The Kiss Mary Pickford”. Nakon nekoliko uloga u filmovima Borisa Barneta, Jakova Protasanova i Jevgenija Červjakova, 1930. odlazi u Njemačku, gdje snima dvije godine. Međunarodnu pozornost privukla je Ozepovim filmom „Ubojica Dimitri Karamazoff” prema romanu „Braća Karamazovi” Fjodora Dostojevskog. Holivudski producent Samuel Goldwyn tada joj je dao ugovor i doveo je u Ameriku 1932. godine.
Anna Sten bila je određena kao konkurentica Greti Garbo i Marlene Dietrich. Glumila je u visoko budžetnim filmovima i s poznatim glumačkim zvijezdama. Dorothy Arzner ju je vodila kroz njezin prvijenac u ulozi Nane prema istoimenom romanu Émilea Zole, Rouben Mamoulian je adaptirao filmsku verziju „Uskrsnuća” Lava Tolstoja pod nazivom „We Live Again” s Fredricom Marchom kao partnerom. Glumila je među ostalim „Ljubicu Mihailović” u američkom propagandnom filmu „Četnici: Borbena gerila” 1943. i u američkom filmu "Tri Ruskinje" 1943., u kojem je SSSR prikazan u pozitivnom svjetlu.[2]
No, Anna Sten publiku je ostavila ravnodušna i ona je ubrzo izgubila na popularnosti i postala podsmijeh grada i dobila nadimak Goldwyn's Folly. Čak ju je ismijao Cole Porter u svojoj poznatoj pjesmi „Anything Goes”.
Producent je ubrzo nakon toga otkazao ugovor, a Anna Sten je snimila još nekoliko B filmova. Otišla je u Englesku, gdje je glumila u filmovima do 1962. godine. Bila je aktivna u kazalištu i povremeno se pojavljivala na televiziji. Do smrti 1993. godine[3], živjela je sa suprugom Eugeneom Frenkeom u New Yorku.
GalerijaUredi
Anna Sten 1927. godine.
Anna Sten 1932. godine.
Anna Sten 1934. godine.
Anna Sten i Gary Cooper 1935. godine.
IzvoriUredi
- ↑ https://www.independent.co.uk/news/people/obituary-anna-sten-1505253.html Preuzeto 8. ožujka 2022.
- ↑ https://hr.rbth.com/povijest/81312-kako-je-hollywood-velicao-staljina Preuzeto 8. ožujka 2022.
- ↑ https://www.nytimes.com/1993/11/15/obituaries/anna-sten-is-dead-film-actress-touted-as-another-garbo.html Preuzeto 8. ožujka 2022.