Antiretroviralni lijek

Antiretroviralni lijek koristi se u liječenju HIV/AIDS-a u pokušaju kontrole HIV infekcije. Postoji nekoliko klasa antiretrovirusnih lijekova koji djeluju u različitim fazama životnog ciklusa HIV-a. Istovremena uporaba više lijekova koji djeluju na različite virusne mete poznata je kao visoko aktivna antiretrovirusna terapija (HAART). HAART smanjuje ukupno opterećenje pacijenta HIV-om, olakšava održavanje funkcije imunološkog sustava i sprječava oportunističke infekcije koje često dovode do smrti.^[1] HAART također sprječava prijenos HIV-a između serodiskordantnih istospolnih i suprotnospolnih partnera, sve dok HIV-pozitivni partner održava nemjerljivo virusno opterećenje.^[2]

Liječenje je toliko uspješno da je u mnogim dijelovima svijeta HIV postao kronična bolest čija je progresija u AIDS izuzetno rijetka. Anthony Fauci, voditelj američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, napisao je: "Sadašnjim kolektivnim i odlučnim djelovanjem i nepokolebljivom predanošću u nadolazećim godinama, generacija bez AIDS-a doista je nadohvat ruke." U istoj publikaciji, on napominje da je prema nekim procjenama samo u 2010. spašeno 700,000 života primjenom antiretrovirusne terapije. Kao što je drugi komentar u „The Lancetu” primijetio, "Umjesto da se bave akutnim i potencijalno opasnim po život komplikacijama, liječnici su sada suočeni s upravljanjem kronične bolesti za koju će, u nedostatku lijeka, biti potrebna desetljeća."^[3]

Američko ministarstvo zdravstva i ljudskih resursa i Svjetska zdravstvena organizacija preporučuju korištenje antiretrovirusnog liječenja kod svih pacijenata s HIV-om. Zbog složenosti odabira i provedbe režima, mogućnosti razvoja nuspojava, kao i važnosti redovitog uzimanja lijekova za sprječavanje pojave virusne rezistencije, ove organizacije ističu važnost uključivanja pacijenata u izbor terapije i preporučuju analizu rizike i potencijalne koristi.

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je zdravlje kao nešto više od odsutnosti bolesti. Iz tog su razloga mnogi istraživači posvetili svoj rad boljem razumijevanju učinaka stigme povezane s HIV-om, prepreka koje ona stvara za intervencije u liječenju i načina na koji se te prepreke mogu zaobići.

Izvori uredi

↑ Moore, RD; Chaisson, RE (1999). „Natural history of HIV infection in the era of combination antiretroviral therapy”. AIDS. 13 issue=14: 1933—42 doi=10.1097/00002030—199910010—00017. PMID 10513653.
↑ Eisinger RW, Dieffenbach CW, Fauci AS (februar 2019). „HIV Viral Load and Transmissibility of HIV Infection: Undetectable Equals Untransmittable”. JAMA. 321 (5): 451—452. PMID 30629090. doi:10.1001/jama.2018.21167.
↑ Deeks, Steven G (2013). „The end of AIDS: HIV infection as a chronic disease”. The Lancet. 382 (9903): 1525—1533. doi:10.1016/S0140-6736(13)61809-7.

[1] Moore, RD; Chaisson, RE (1999). „Natural history of HIV infection in the era of combination antiretroviral therapy”. AIDS. 13 issue=14: 1933—42 doi=10.1097/00002030—199910010—00017. PMID 10513653.

[2] Eisinger RW, Dieffenbach CW, Fauci AS (februar 2019). „HIV Viral Load and Transmissibility of HIV Infection: Undetectable Equals Untransmittable”. JAMA. 321 (5): 451—452. PMID 30629090. doi:10.1001/jama.2018.21167.

[3] Deeks, Steven G (2013). „The end of AIDS: HIV infection as a chronic disease”. The Lancet. 382 (9903): 1525—1533. doi:10.1016/S0140-6736(13)61809-7.

[1]

[2]

[3]