Argument privatnog jezika

Argument privatnog jezika tvrdi da je jezik razumljiv samo jednom čovjeku nedosljedan, a predstavio ga je Ludwig Wittgenstein u svojim kasnijim djelima, posebno u filozofskim istraživanjima.^[1] Argument je bio središte filozofske rasprave u drugoj polovici 20. stoljeća.

U Istraživanjima, Wittgenstein ne iznosi svoje argumente na sažet i linearan način; umjesto toga, opisuje posebna korištenja jezika, i potiče čitatelja da razmisli o posljedicama takvog korištenja. Kao posljedica toga, postoji značajna rasprava o prirodi argumenta i njegove upletenosti. Zaista, postalo je općeprihvaćeno govoriti o argumentu privatnog jezika.

Povjesničari filozofije vide prethodnike argumenta privatnog jezika u različitim izvorima, posebno u radovima Gottloba Fregea i Johna Lockea.^[2] Locke je također istaknuti predstavnik cilja argumenta, jer je predložio u svom eseju relativnog ljudskog razumijevanja, da označitelj riječi je ideja koja stoji iza toga.

Izvori uredi

↑ Wittgenstein introduced the notion in §243, and argues for its impossibility in §244-§271. Key passages occur in §256-§271.
↑ A detailed account can be found in: Dejnozka, Jan Origins of the Private Language Argument Diálogos 66, 59–78, 1995

[1] Wittgenstein introduced the notion in §243, and argues for its impossibility in §244-§271. Key passages occur in §256-§271.

[2] A detailed account can be found in: Dejnozka, Jan Origins of the Private Language Argument Diálogos 66, 59–78, 1995

[1]

[2]