Aymoré

Aymoré (Aimoré, Aïmoré, Aimboré, Aimuré, Guaymuré, Aymoré, Botocudo, Sam sebe Botokudi su nazivali imenom Engcraecknung, Coropó naziv za njih je Bokayú a Bochorinbaïsshuna naziv kod Coroadosa, Abatirá, Avatirá; Botokudi) /Ime botocudo dolazi od portugalskog botoque, odnosno čep, koji podsjeća na čep bačve, kakve su ovi Indijanci nosili u ušima i donjim usnama/, indijanski narod ili skupina plemena i potplemena istoimene porodice (vidi Botocudo), nastanjenih u bazenima rijeka Pardo, Mucury, Sao Mateus i Doce između Serra dos Aimores na istoku i Serra do Espinahaco na zapadu, Brazil. Neke skupine koje su živjele u obalnim područjima države Espirito Santo potisnute su negdje 1560.-tih u planinsku unutrašnjost. Od kasnog 16.-tog pa do ranog 18. stoljeća neprekidno su uznemiravani sa strane portugalskih i mestičkih stanovnika obalnog područja, ali uglavnom ostaju nezavisni, premda su ih nemilosrdno lovili sve do iza 1850. Neki od njih u ranom 19. stoljeću počinju polako da se bave obrađivanjem zemlje, ali većina njihovih skupina ostaju nomadski lovci, uključujući i Naknianuke (Naknyanúk, Nacnhanuc). Kada ih je 1884. posjetio Ehrenreich bilo ih je još oko 5,000. Tschudi, njihovu populaciju u bazenu Mercuryja 1862. procjenjuje na 3,000. Današnji broj im je znatno niži.

Botokudo-žena sa labretom u donjoj usni

Kulturno su Botokudi slični ostalim istiočnobrazilskim skupinama. organizirani po bandama od 50 do 200 ljudi, koje se bave lovom i sakupljanjem.

Jezik Botocuda pripada istoimenoj porodici botocudo, čiji je danas jedini živi član krenak, kojim govori oko 80 ljudi u državama São Paulo, Mato Grosso i Paraná.

Kinimuré su (uz ostale) bili možda još jedno njihovo pleme[1]

LiteraturaUredi

  • Sonia de Almeida Marcato, A repressão contra os botocudos em Minas Gerais, 1979, Ministério do Interior, Fundação Nacional do Indio ([Rio de Janeiro]) (60 stranica)

IzvoriUredi

GalerijaUredi

Vanjske povezniceUredi