Bajka o zlatnom pjetliću

Bajka o zlatnom pjetliću (rus. Сказка о золотом петушке) - bajka koju je napisao Aleksandar Sergejevič Puškin, a ujedno i zadnje njegovo djelo takve vrste. Bajku je napisao 1834., a prvi put je objavljena sljedeće godine u časopisu "Biblioteka za čitanje" (tom IX, knjiga 16)[1].

Bajka o zlatnom pjetliću
Tale of Golden Cockerel (silver) rv.gif
Prigodna kovanica Zlatni pjetlić, Bjelorusija, 2009.
Naziv izvornika Сказка о золотом петушке
Autor Aleksandar Sergejevič Puškin
Država Rusko Carstvo
Jezik ruski
Rod
(stil, žanr)
bajka
Datum (godina)
izdanja
1835.
Vrijeme (mjesto)
nastanka
1834.
Sankt Peterburg

SižeUredi

Car Dadon je stalno trpio neočekivane napade neprijatelja. Za obećanje da će mu ispuniti bilo koju želju, dobio je od mudraca-zvjezdoznanca zlatnog pjetlića koji ga je vjerno izvještavao o približavanju neprijateljske vojske. Budući da se starac dugo nije pojavljivao i ništa nije tražio zauzvrat, Dadon se umirio i zaboravio na svoje obećanje. Međutim, kad je odlučio oženiti djevojku neviđene ljepote, caricu od Šamahana, starac se pojavio i zatražio upravo nju. Car je pokušao odvratiti mudraca od namjere, ali taj je bio uporan, te ga je car u naletu srdžbe ubio. Za osvetu ga je zlatni pjetlić na samom ulazu u grad napao i ubio.

Podrijetlo sižeaUredi

 
Susret cara Dadona i carice od Šemahana, Ivan Bilibin, 1907.

U povijesti proučavanja Bajke o zlatnom pjetliću važnu je ulogu odigrao manji članak Ane Ahmatove "Zadnja Puškinova bajka"[2], u kojoj kao izvor sižea bajke navodi novelu Legende o arapskom zvjezdoznancu» W. Irvinga[3][4], a također upućivanje V. Sipovskog u članku "Ruslan i Ljudmila" (1906.)[5] na Priču o Zlatnom pijetlu Friedricha Maximiliana von Klingera[6]. Osim toga, puškinisti vide u djelu utjecaj satirika Krilova (pripovijest Kaib) i bajkovite motive Kneginjice Miluše pjesnika i dramaturga Pavla Katenina[7].

Također je bio razotkriven praizvor sižea koji počinje u folkloru Kopta, očuvanom u arapskom povijesnom zborniku Kitab ahbar azzaman va-l-adjaib al-buldan koji je preveo Pierre Vattier prema rukopisu iz sabranih djela kardinala Mazarina, prepisanog 1584. Ova legenda prenosi pripovijedanje u vremena drevnog Egipta:

U tim knjigama Kopta spominje se među carevima - poganska svećenica po imenu Borsa koja je dijelila pravdu sjedeći na plamenom tronu. Kada bi ju netko dolazio moliti za pravdu i ako je stvar bila pravedna i čovjek govorio istinu, vatra bi se odmicala od njega. Kad je, pak, čovjek bio lažac i prevarant, on bi, kad bi se približio vatri, istog časa izgorio.[8]

Ta čarobnica naređuje da se iz tvrdog crvenog kamena napravi vrtljivi kip ovna u obliku mlinskog žrvnja, a nad probušenim pijedestalom podigne željezna šipka s brončanim pijetlom na oštrici. Građevina se nalazila na gori koju su nazvali "gorom Ovna" (gdje je kasnije bila izgrađena džamija Ibn Tuluna). Kada bi neprijatelj krenuo u napad na Egipat, kameni ovan bi gledao u pravcu iz kojeg dolazi protivnik, dok bi istovremeno pjevao.

Niz istraživača primjećuje u bajci nedvosmislena upućivanja na sektu eunuha: zvjezdoznanac je bio "eunuh", a grad Şamaxı je odavno bio mjesto progona i naseljavanja sektaša-eunuha iz raznih mjesta Rusije[9][10].

Kazališne predstave i ekranizacijeUredi

BilješkeUredi

  1. Biblioteka za čitanje, Bajka o zlatnom pjetliću, Google Books, preuzeto 8. lipnja 2013.
  2. Ahmatova, A., Zadnja Puškinova bajka, Zvezda, 1933., №1., str. 161-176
  3. Bojko, K., Ob arabskom istočnike motiva o zolotom petuške v skazke Puškina, Vremennik Puškinskoj komissii, Nauka, Lenjingrad, 1979., str. 113-120.
  4. Bondi, S., Bajka o zlatnom pjetliću, Sabrana djela u 10 tomova, ur. D. Blagoj, GIHL, 1959., Ruska virtualna biblioteka
  5. Sipovski, V., Ruslan i Ljudmila: l literaturnoj istorii poemy, Puškin i jego sovremenniki, Sankt Peterburg, 1906., br. 4., str. 82.
  6. Aleksejev, M., Puškin i povest' F.M. Klingera "Istorija o zolotom petuhe", u: Aleksejev, M., Puškin i mirovaja literatura, Nauka, Moskva, 1987., str. 502.
  7. Bajke ruskih pisaca 19. stoljeća, A.S. Puškin, Prosveščenije, preuzeto 8. lipnja 2013.
  8. Kračkovski, I., Izbrannyje sočinenija, Moskva-Lenjingrad, 1957., tom IV, str. 13-14
  9. Rozenkov, J., Skopcy - ošibka traktovki, Duhovnyj vestnik vysšej školy, br. 1 (17)
  10. Etkind, A., Hlyst: sekty, literatura i revoljucija, Moskva, 1998.
  11. Belcanto.ru, Zlatni pjetlić, preuzeto 8. lipnja 2013.
  12. Animator.ru, Bajka o zlatnom pjetliću, preuzeto 8. lipnja 2013.

Vanjske povezniceUredi

Wikizvor ima izvorna djela autora: Bajka o zlatnom pjetliću