Brdo Barkal (meroitski: Gebel Barkal ili Jebel Barkal; arapski: جبل بركل‎) je malena planina u velikom zavoju Nila, u današnjem Sudanu, oko 400 sjeverno od Khartouma. Brdo Barkal je 98 m visoka pješčanjačka stijena izrazito ravnog vrha, te je vjerojatno služilo kao oznaka mjesta gdje je lakše preći Nil, i to trgovcima i putnicima na važnom trgovačkom putu iz središnje Afrike prema Egiptu i Arabiji. God. 2003., ostaci grada Napate, zajedno s njegovim vjerskim središtem - brdom Barkal i još tri lokaliteta 60 km duž Nila, su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi kao "vjerska središta čije se štovanje zadržalo sve do današnjih dana".

Gebel Barkal i lokaliteti države Napata
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Sudan
Godina uvrštenja2003. (27. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1073
Koordinate18°32′N 31°49′E / 18.533°N 31.817°E / 18.533; 31.817
Gebel Barkal na zemljovidu Sudana
Gebel Barkal
Gebel Barkal
Lokacija Gebel Barkala u Sudanu
Tlocrt planine Barkal i grada Napate ispod nje

Od 16. stoljeća pr. Kr. Nubija je bila pod egipatskom vlašću koja je iz Nubije izvozila zlato i druge resurse, te su Nubijci poprilično brzo počeli prihvaćati egipatske običaje i religiju. Nubijci su oko 1450. pr. Kr. prihvatili vlast egipatskog faraona Tutmozisa III. koji je ovdje ustanovio južnu granicu svog Carstva. Tu je 300-tinjak godina kasnije osnovan grad-država Napata, koja je stoljećima bila prijestolnica nubijskog kraljevstva Kuš (900. – 270. pr. Kr.) koje je kao 25. egipatska dinastija (Treći prijelazni period) vladala i cijelim starim Egiptom. Oko godine 1075. pr. Kr. moć amonovih svećenika u Tebi je počela nadmašivati formalnu vlast faraona i Egipt se raspada na manje države. To su Nubijci iskoristili kako bi izborili nezavisnost, a njihovo kraljevstvo, poznato kao Kuš, je imalo središte upravo u Napati. Sljedećih nekoliko stoljeća Napata je rasla, dok je Egipat slabio unutrašnjim sukobima. Oko godine 750. pr. Kr. vladar Napate po imenu Kashta je iskoristio egipatsku slabost i osvojio Gornji Egipat. Njegov nasljednik Piankhi je pak uspio osvojiti ostatak Egipta i osnovati Dvadeset petu egipatsku ili "Nubijsku dinastiju". Upravo je on dao u podnožju Barkala podići Amonov hram i slavnu stelu u kojoj slavi osvajanje Egipta.[1] Nubijska vladavina nad Egiptom je potrajala oko 57 godina, a okončala ju je ekspanzija Asiraca sa sjevera oko godine 670. pr. Kr.

Ruševine oko Barkala čini 13 hramova i 3 palače koje su otrkivene 1821. godine. God. 1862. otkriveno je pet natpisa iz vremena Trećeg prijelaznog razdoblja starog Egipta koji su preneseni u Egipatski muzej u Kairu, ali su arheološka iskapanja na ovom lokalitetu provedena tek 1916. godine, i to zajedničkim djelovanjem Harvardskog sveučilišta i Muzeja umjetnosti iz Bostona pod vodstvom Georgea Reisnera.[2]

Od 1970ih iskapanja je vodilo rimsko La Sapienza pod vodstvom Sergia Donadonija, te 1980-ih tim Bostonskog muzeja pod vodstvom Timothyja Kendalla. Otkrivena je i nekropola s tridesetak grobnica od 3. do 1. stoljeća pr. Kr. od kojih su neke imale karakteristične strme nubijske piramide do 30 m visine. Većina ih je pristupačna stubama i bogato dekorirana bareljefima i slikama.

Velike hramove Barkala, poput Amonovog hrama, je lokalno stanovništvo i dugo nakon propasti kušanskog kraljevstva smatralo za sveta mjesta. Naime, danas se brdo zove Gebel Wad el-Karsani jer se vjeruje da je ispod nje sahranjen muslimanski šeik (svetac) Wad el-Karsani, te je njegova grobnica još uvijek važno mjesto hodočašća muslimana.

Izvori

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Barkal
  1. Pobjednička stela faraona PiyeArhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine) (engl.) Preuzeto 14. listopada 2011.
  2. A. Reisner, Historical Inscriptions from Gebel Barkal, Sudan Notes and Records, 4. (1921.), str. 59.-75.