Beata Pęksa
Beata Anna Pęksa (također kao Pęksa-Krawiec)[1] je poljska diplomatkinja koja je od siječnja 2018. do ožujka 2020. bila poljska veleposlanica u Iraku.
| Beata Pęksa | |
_(cropped).jpg) Beata Pęksa (2014.) | |
| Veleposlanik Poljske u Iraku | |
|---|---|
| trajanje službe 2018 – 2020 | |
| Prethodnik | Lech Stefaniak |
| Nasljednik | Marcin Kubiak |
| Zanimanje | diplomatkinja |
Životopis uredi
Pęksa je diplomirala novinarstvo na Sveučilištu u Varšavi. Također je studirala europske integracije i primijenjenu socijalnu psihologiju.[2]
Godine 1991. započela je svoju karijeru kao državna službenica, pridruživši se novoosnovanom Uredu za nacionalnu sigurnost. Bila je odgovorna za pitanja međunarodne sigurnosti. Od 1996. godine zaposlena je u Odjelu za sigurnosnu politiku Ministarstva vanjskih poslova. Postala je voditeljica jedinice za NATO i WEU, a 1999. godine, u godini proširenja NATO-a, zamjenica ravnatelja. Od 2002. do 2007. bila je zamjenica šefa misije u Stalnoj misiji Republike Poljske pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Među njezinim dužnostima bila su i pitanja mirovnih operacija.[2] Bila je potpredsjednica Posebnog odbora za mirovne operacije.[3] Nakon toga se vratila u Odjel sigurnosne politike kao specijalistica za europsku obrambenu i sigurnosnu politiku. Godine 2008. Pęksa je imenovana predstavnicom Poljske u Odboru za sigurnosnu politiku EU u Bruxellesu.[2]
Od 2013. do 2014. bila je opunomoćena ministrica za Istočno partnerstvo.[4] To je zajednička inicijativa sa ciljem jačanja političkog pridruživanja i gospodarske integracije šest istočnoeuropskih i južnokavkaskih zemalja partnera.[5]
2016. postaje zamjenica ravnatelja, a iste godine i ravnateljica Sektora za sigurnosnu politiku. Bila je jedna od odgovornih za organizaciju summita NATO-a u Varšavi.
U siječnju 2018. imenovana je veleposlanicom Poljske u Iraku,[6] a mandat je završio 31. ožujka 2020.[7]
Osim poljskog, Pęksa govori engleski, ruski, francuski i arapski jezik.[2]
Nagrade uredi
Godine 2012. odlikovana je Srebrnim križem za zasluge.[8]
Izvori uredi
- ↑ Zapis przebiegu posiedzenia Komisji Europejskiej /nr 49/, Komisji Obrony Narodowej /nr 26/, Komisji Spraw Zagranicznych /nr 30/. orka.sejm.gov.pl (poljski). 2. lipnja 2002. Pristupljeno 16. rujna 2019.
- ↑ a b c d Zapis przebiegu posiedzenia Komisji Spraw Zagranicznych /nr 88/. www.sejm.gov.pl (poljski). 23. studenoga 2017. Pristupljeno 16. rujna 2019.
- ↑ Special Committee on Peacekeeping Seeks New Understanding Between United Nations, Troop Contributors on Sexual Exploitation | Meetings Coverage and Press Releases. www.un.org. 18. prosinca 2006. Pristupljeno 16. rujna 2019.
- ↑ Bhattacharjee, Julia. 4. listopada 2016. Disarmament and non-proliferation education side event – October 3 – UNODA. un.org (engleski). Pristupljeno 16. rujna 2019.
- ↑ Istočno partnerstvo. consilium.europa. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
- ↑ Szef MSZ mianował czworo nowych ambasadorów. WPROST.pl (poljski). 12. siječnja 2018. Pristupljeno 16. rujna 2019.
- ↑ Postanowienie Prezydenta Rzeczypospolitej Polskiej z dnia 10 marca 2020 r. nr 110.16.2020 w sprawie odwołania Ambasadora Rzeczypospolitej Polskiej. isap.sejm.gov.pl (poljski). 10. ožujka 2020. Pristupljeno 21. lipnja 2020.
- ↑ Postanowienie Prezydenta Rzeczypospolitej Polskiej z dnia 11 listopada 2012 r. o nadaniu odznaczeń (PDF). prawo.sejm.gov.pl (poljski). 11. studenoga 2012. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. ožujka 2019. Pristupljeno 16. rujna 2019.