Benešovi dekreti
Dekreti predsjednika Republike (češ.: Dekrety presidenta republiky; slov.: Dekréty prezidenta republiky) i Ustavni dekreti predsjednika Republike (češ.: Ústavní dekrety presidenta republiky; slov.: Ústavné dekréty prezidenta republiky), poznatiji pod skupnim nazivom Benešovi dekreti, skupina su zakona koje je Čehoslovačka vlada u izgnanstvu izradila tijekom Drugoga svjetskog rata, kada čehoslovački parlament nije zasjedao. Dekrete je u razdoblju od 21. srpnja 1940. do 27. listopada 1945. izdao predsjednik Edvard Beneš, a retroaktivno ih je, 6. ožujka 1945., ratificirala prijelazna Narodna skupština Čehoslovačke.
Benešovi dekreti | |
---|---|
Dekreti predsjednika Republike Ustavni dekreti predsjednika Republike | |
Edvard Beneš, predsjednik Čehoslovačke | |
Osnovne informacije | |
Država | Čehoslovačka |
Tip | dekreti |
Grana prava | ustavno pravo upravno pravo građansko pravo statusno pravo |
Jezici | češki, slovački |
Prihvaćanje i stupanje na snagu | |
Predlagatelj | Predsjednik (Edvard Beneš) Vlada Čehoslovačke |
Legislatura | Narodna skupština |
Donošenje | 21. srpnja 1940. – 27. listopada 1945. |
Stupanje na snagu | 6. ožujka 1946. |
Dekreti su se bavili različitim vidovima obnove Čehoslovačke i njezinoga pravnog sustava, denacifikacijom i obnovom zemlje. U novinarstvu i političkoj povijesti, pojam "Benešovi dekreti" ima nešto uže značenje i odnosi se samo na one dekrete koji su se ticali statusa Nijemaca i Mađara u poslijeratnoj Čehoslovačkoj, odnosno koji su služili kao pravna osnova za protjerivanje Nijemaca iz Čehoslovačke. Kao rezultat tih dekreta, mnogi Nijemci i Mađari koji su se nastanili u Čehoslovačkoj prije ili tijekom rata izgubili su državljanstvo i imovinu, a neki su i umrli tijekom procesa protjerivanja koji je proveden krajem 1940-ih godina. Benešovi dekreti imali su različito teritorijalno važenje tako da su se neki primjenjivali samo u Bohemiji i Moravskoj, dok su dekreti Slovačkog nacionalnog vijeća vrijedili za Slovačku.
Ovi dekreti i danas ostaju kontroverzna politička tema i u Češkoj i u Slovačkoj.
Pregled
urediEdvard Beneš je 1935. godine imenovan predsjednikom Čehoslovačke, međutim nakon Münchenskog sporazuma 1938. godine je pod njemačkim pritiskom podnio ostavku. Nakon njemačke okupacije 1939. godine, Beneš i njegovi suradnici bježe u Francusku, gdje 1939. godine formiraju Komitet narodnog oslobođenja Čehoslovačke. Primarni cilj Komiteta bilo je formiranje čehoslovačke vojske u Francuskoj. Nakon pada Francuske, Beneš i Komitet sele se u London, gdje je potonji priznat kao Čehoslovačka vlada u izgnanstvu. Vladu su 1940. godine priznali Britanci, a sljedeće godine i Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države.[1]
Beneš se, pod argumentom da je ostavka iz 1938. bila dana pod prisilom, vratio na mjesto predsjednika, a pomoć u državničkim poslovima pružale su mu vlada u izgnanstvu i državno vijeće. Godine 1942., vlada je usvojila uredbu prema kojoj bi Beneš zadržao mjesto predsjednika sve do organiziranja novih izbora.[1]
Iako je Beneš samostalno izdao Dekret br. 1/1940 (o formiranju vlade), sve ostale dekrete predlagala je vlada uz supotpis premijera i resornog ministra, a prema odredbama čehoslovačkog ustava iz 1920. godine. Svi dekreti kasnije su prošli parlamentarnu ratifikaciju u Narodnoj skupštini.[1] Počevši od 1. rujna 1944. godine, nakon Slovačkog nacionalnog ustanka, Slovačko nacionalno vijeće držalo je izvršnu vlast u Slovačkoj, što je dovelo do diferenciranja zakonskih akata; predsjednički dekreti su od tog trenutka važili za Slovačku samo ako su imali izričitu suglasnost SNV-a.
Dana 4. ožujka 1945., u slovačkim Košicama, koje je netom oslobodila Crvena armija, formirana je nova čehoslovačka vlada na čelu s Narodnim frontom, ali uz izraženu dominaciju Komunističke partije Čehoslovačke. Benešove ovlasti donošenja dekreta na prijedlog vlade ostale su do 27. listopada 1945., kada je formirana prijelazna Narodna skupština.[1]
Doneseni dekreti mogu se podijeliti prema sljedećim kriterijima:
|
|
Iako Ustav iz 1920. godine nije regulirao pravni status dekreta, čehoslovačke ratne i poslijeratne vlasti smatrali su ih apsolutno nužnima. Nakon što ih je prijelazna Narodna skupština ratificirala, oni su postali obvezujući zakoni s retroaktivnim djelovanjem, a čiji je cilj bio održavanje čehoslovačkog pravnog poretka za vrijeme okupacije.[1] Kasnije vlasti ukinule su većinu dekreta, dok je ostatak prestao važiti silom zakona.[1]
Popis dekreta
uredi- Napomena: Ovaj popis sadrži samo one dekrete koji su objavljeni u službenom Zborniku zakona Čehoslovačke (ZZČS)
Broj akta | Naziv | Problematika | Sadržaj | Status | Bilješke |
---|---|---|---|---|---|
1/1945 | Ustavni dekret predsjednika o novoj organizaciji vlade i ministarstava u prijelaznom periodu | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 133/1970 ZZČS) |
|
3/1945 | Dekret predsjednika o izmjenama i dopunama nekih odredaba vojnog kaznenog zakona i zakona o obrani | Uprava | Ukinut (Zakon br. 85/1950 ZZČS) |
||
5/1945 | Dekret predsjednika o nevaljanosti nekih transakcija vezanih uz stvarna prava od trenutka gubitka slobode i o nacionalizaciji imovine Nijemaca, Mađara, izdajica, kolaboratora i nekih organizacija i udruga | Reparacije Retribucija |
|
Zastario | |
8/1945 | Dekret predsjednika o darovanju nekretnine Savezu Sovjetskih Socijalističkih Republika u znak zahvalnosti | Uprava |
|
Zastario |
|
12/1945 | Dekret predsjednika o konfiskaciji i ubrzanoj dodjeli poljoprivrednog zemljišta Nijemaca, Mađara, izdajica i neprijatelja čeških i slovačkih naroda | Retribucija |
|
Zastario | |
16/1945 | Dekret predsjednika o kažnjavanju nacističkih zločinaca, izdajica i njihovih pomagača te izvanrednim narodnim sudovima | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 33/1948 ZZČS) |
|
17/1945 | Dekret predsjednika o Narodnom sudu | Reparacije |
|
Prestao važiti |
|
19/1945 | Dekret predsjednika o Zborniku zakona i propisa Čehoslovačke Republike | Uprava | Ukinut (Zakon br. 214/1948 ZZČS) |
||
20/1945 | Ustavni dekret predsjednika o prijelaznom izvršavanju zakonodavne vlasti | Reparacije |
|
Prestao važiti |
|
21/1945 | Ustavni dekret predsjednika izvršavanju zakonodavne vlasti u prijelaznom periodu | Reparacije |
|
Prestao važiti |
|
22/1945 | Dekret predsjednika o proglašenju zakona proglašenih izvan teritorija Čehoslovačke Republike | Reparacije |
|
Zastario | |
25/1945 | Dekret predsjednika o unifikaciji poreznog zakonodavstva u Čehoslovačkoj Republici | Uprava | Ukinut (Zakon br. 36/1953 ZZČS) |
||
26/1945 | Dekret predsjednika o poništenju zakona od 9. srpnja 1945. | Uprava |
|
Zastario |
|
27/1945 | Dekret predsjednika o ujednačenom upravljanju internim smještajem | Retribucija Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 18/1950 ZZČS) |
|
28/1945 | Dekret predsjednika o smještaju čeških, slovačkih i ostalih slavenskih farmera na poljoprivrednom zemljištu Nijemaca, Mađara i ostalih državnih neprijatelja | Retribucija Uprava |
|
Zastario | |
33/1945 | Ustavni dekret predsjednika o izmjeni čehoslovačkog državljanstva osoba njemačke i mađarske nacionalnosti | Retribucija |
|
Zastario |
|
35/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom ograničavanju isplaćivanja depozita banaka i financijskih institucija u graničnim područjima | Retribucija Uprava |
|
Zastario | |
36/1945 | Dekret predsjednika o ispunjavanju obveza nastalih u Reichsmarkama | Reparacije |
|
Zastario | |
38/1945 | Dekret predsjednika o teškom kažnjavanju pljačkanja | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 86/1950 ZZČS) |
|
39/1945 | Dekret predsjednika o privremenoj nadležnosti u predmetima s porotnim sudovima | Uprava |
|
Zastario | |
47/1945 | Ustavni dekret predsjednika o prijelaznoj Narodnoj skupštini | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 65/1945 ZZČS) |
|
50/1945 | Dekret predsjednika o mjerama za filmsku industriju | Nacionalizacija |
|
Ukinut (djelomično) Zastario |
|
52/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom upravljanju nacionalnom ekonomijom | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 160/1945 ZZČS) |
|
53/1945 | Dekret predsjednika o odšteti za javne službenike Čehoslovačke | Reparacije |
|
Zastario | |
54/1945 | Dekret predsjednika o registraciji ratnih šteta i šteta izazvanih izvanrednim situacijama | Uprava |
|
Zastario |
|
56/1945 | Dekret predsjednika o izmjeni plaće predsjednika Čehoslovačke Republike | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 10/1993 ZZČS) |
|
57/1945 | Dekret predsjednika o plaćama te stambenim i zastupničkim naknadama članova vlade | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 110/1960 ZZČS) |
|
58/1945 | Dekret predsjednika o povećanju plaća državnih i drugih javnih službenika | Uprava | Ukinut (Zakon br. 66/1958 ZZČS) |
||
59/1945 | Dekret predsjednika o otkazivanju imenovanja javnih službenika tokom okupacije | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 86/1950 ZZČS) |
|
60/1945 | Dekret predsjednika o pripremama za izvršenje ugovora između Čehoslovačke Republike i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika o Zakarpatskoj Ukrajini od 29. lipnja 1945. | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 186/1946 ZZČS) |
|
62/1945 | Dekret predsjednika o povlasticama u kaznenom postupku | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 87/1950 ZZČS) |
|
63/1945 | Dekret predsjednika o Gospodarskom vijeću | Uprava | Ukinut (Zakon br. 60/1949 ZZČS) |
||
66/1945 | Dekret predsjednika o Službenom listu Čehoslovačke Republike | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 260/1949 ZZČS) |
|
67/1945 | Dekret predsjednika o obnovi funkcioniranja disciplinskih i kvalifikacijskih odbora za javne službenike i o ukidanju pravila o ograničenju pri žalbama | Reparacije | Ukinut (Zakon br. 66/1950 ZZČS) |
||
68/1945 | Dekret predsjednika o reaktivaciji javnih službenika | Uprava | Ukinut (Zakon br. 66/1950 ZZČS) |
| |
69/1945 | Dekret predsjednika o relokaciji Tehničkog sveučilišta iz Příbrama u Ostravu | Uprava | Važeći | ||
71/1945 | Dekret predsjednika o radnoj obvezi osoba koje su izgubile čehoslovačko državljanstvo | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 66/1965 ZZČS) |
|
73/1945 | Dekret predsjednika o izmjenama i dopunama Zakona o plaćama br. 103 ZZČS od 24. lipnja 1926., u odnosu na sveučilišne profesore i asistente | Uprava | Ukinut (Zakon br. 66/1958 ZZČS) |
||
74/1945 | Dekret predsjednika o reaktivaciji i reimenovanju udanih žena u javnu službu | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 66/1950 ZZČS) |
|
76/1945 | Dekret predsjednika o zahtijevanju prijevoznih sredstava u izvanrenim gospodarskim uvjetima | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 57/1950 ZZČS) |
|
77/1945 | Dekret predsjednika o nekim mjerama za ubrzanje utovara i istovara dobara u željezničkom prometu | Uprava | Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
||
78/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom financijskom osiguravanju poslovnih kompanija | Reparacije | Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
||
79/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju sudstva u zemljama Bohemije i Moravske-Šleske | Reparacije |
|
Zastario | |
80/1945 | Dekret predsjednika o ponovnom uvođenju srednjoeuropskog vremena | Reparacije |
|
Zastario |
|
81/1945 | Dekret predsjednika o nekim mjerama iz oblasti udruga | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 150/1945 ZZČS) |
|
82/1945 | Dekret predsjednika o predujmovima za neke ratne štete | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 161/1946 ZZČS) |
|
83/1945 | Dekret predsjednika o vojnim obvezama regruta kao i dobrovoljaca u vojnoj službi | Uprava |
|
Važeći i na snazi |
|
84/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju duljine regrutiranja | Uprava |
|
Zastario |
|
85/1945 | Dekret predsjednika o ukidanju školarina u državnim srednjim školama | Uprava |
|
Zastario |
|
86/1945 | Dekret predsjednika o ponovnoj izgradnji Financijske straže u zemljama Bohemije i Moravske-Šleske i o usklađivanju nekih pitanja obveza i plaća članova Financijske straže | Reparacije |
|
Zastario |
|
88/1945 | Dekret predsjednika o općoj radnoj obvezi | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 66/1965 ZZČS) |
|
89/1945 | Dekret predsjednika o počastima za zasluge u izgradnji države i za izvanredni radni učinak | Uprava |
|
Zastario |
|
90/1945 | Dekret predsjednika o usklađivanju organizacijskih obveza i obveza službe u sudstvu | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 66/1952 ZZČS) |
|
91/1945 | Dekret predsjednika o obnovi čehoslovačke valute | Reparacije |
|
Zastario | |
93/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznim mjerama na polju socijalnog osiguranja | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 99/1948 ZZČS) |
|
94/1945 | Dekret predsjednika o usklađivanju nekih pitanja organizacije, obveza i plaća uniformirane zatvorske službe | Uprava | Ukinut (Zakon br. 321/1948 ZZČS) |
||
95/1945 | Dekret predsjednika o regulaciji bankovnih depozita i ostalih financijskih obveza financijskih institucija, kao i životnog i ostalih osiguranja | Uprava |
|
Zastario |
|
96/1945 | Dekret predsjednika o formiranju ogranka Medicinskog fakulteta Karlovog sveučilišta u mjestu Hradec Králové | Uprava | Zastario | ||
97/1945 | Dekret predsjednika o izmjenama i dopunama posebnih poreza na dohodak | Uprava | Ukinut (Zakon br. 78/1952 ZZČS) |
||
98/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznim mjerama u oblasti poreza na promet | Uprava |
|
Zastario | |
99/1945 | Dekret predsjednika o usklađivanju izravnih poreza za kalendarske godine od 1942. do 1944. i o usklađivanju naknada i troškova poslovanja | Reparacije | Važeći | ||
100/1945 | Dekret predsjednika o nacionalizaciji rudnika i nekih industrijskih poduzeća | Nacionalizacija |
|
Nacionalizacija je provedena Obeštećenje je važeće i na snazi |
|
101/1945 | Dekret predsjednika o nacionalizaciji nekih poduzeća u prehrambenoj industriji | Nacionalizacija |
|
Nacionalizacija je provedena Obeštećenje je važeće i na snazi |
|
102/1945 | Dekret predsjednika o nacionalizaciji banaka | Nacionalizacija |
|
Zastario | |
103/1945 | Dekret predsjednika o nacionalizaciji privatnih osiguravajućih društava | Nacionalizacija | Zastario | ||
104/1945 | Dekret predsjednika o radničkim vijećima u tvornicama | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 37/1959 ZZČS) |
|
105/1945 | Dekret predsjednika o čišćenju komisija za reevaluaciju djelovanja javnih službenika | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
|
106/1945 | Dekret predsjednika o plaćama zastupnika prijelazne Narodne skupštine | Uprava | Ukinut (Zakon br. 62/1954 ZZČS) |
||
107/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju ekvivalentnih naknada u zemljama Bohemije i Moravske-Šleske | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 159/1949 ZZČS) |
|
108/1945 | Dekret predsjednika o konfisciranju neprijateljske imovine i Fondu za nacionalnu obnovu | Retribucija Reparacije |
|
Nacionalizacija je provedena Fond je ukinut |
|
109/1945 | Dekret predsjednika o upravljanju proizvodnjom | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
|
110/1945 | Dekret predsjednika o organizaciji narodnog i umjetničkog stvaralaštva | Nacionalizacija | Ukinut (Zakon br. 56/1957 ZZČS) |
||
112/1945 | Dekret predsjednika o upravljanju istražnim zatvorima i kaznenim institucijama | Uprava | Ukinut (Zakon br. 319/1948 ZZČS) |
||
113/1945 | Dekret predsjednika o usklađivanju, upravljanju i kontroli vanjske trgovine | Uprava | Ukinut (Zakon br. 31/1964 ZZČS) |
||
114/1945 | Dekret predsjednika o uspostavi novih poštanskih uprava i o usklađivanju područja poštanskih uprava na području Bohemije i Moravske-Šleske | Uprava | Ukinut (Zakon br. 31/1964 ZZČS) |
||
115/1945 | Dekret predsjednika o upravljanju ugljenom i drvom | Uprava |
|
Zastario | |
116/1945 | Dekret predsjednika o izmjenama i dopunama Zakona br. 122/1928 ZZČS od 25. srpnja 1926. o plaćama svećenika crkava i vjerskih zajednica službeno priznatih od strane države | Uprava | Zastario | ||
117/1945 | Dekret predsjednika o usklađivanju pravila o proglašavanju smrti | Uprava | Ukinut (Zakon br. 142/1950 ZZČS) |
||
118/1945 | Dekret predsjednika o mjerama vezanim uz upravljanje prehrambenom industrijom | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
|
119/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju vojnog kaznenog zakona | Uprava | Ukinut (Zakon br. 226/1947 ZZČS) |
||
120/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju vojnog kaznenog postupka | Uprava | Ukinut (Zakon br. 226/1947 ZZČS) |
||
121/1945 | Dekret predsjednika o teritorijalnoj organizaciji uprave koju izvršavaju nacionalni komiteti | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 36/1960 ZZČS) |
|
122/1945 | Dekret predsjednika o ukidanju Njemačkog sveučilišta u Pragu | Retribucija |
|
Važeći i na snazi |
|
123/1945 | Dekret predsjednika o ukidanju Njemačkih tehnoloških instituta u Pragu i Brnu | Retribucija | Zastario |
| |
124/1945 | Dekret predsjednika o nekim mjerama o izdavanju javnih registara | Reparacije |
|
Zastario | |
125/1945 | Dekret predsjednika o formiranju Saveza za regrutaciju | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 138/1949 ZZČS) |
|
126/1945 | Dekret predsjednika o specijalnim, prisilnim radnim jedinicama | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 87/1950 ZZČS) |
|
127/1945 | Dekret predsjednika o formiranju Akademije muzičkih umjetnosti u Pragu | Uprava |
|
Važeći i na snazi |
|
128/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznoj teritorijalnoj organizaciji nekih poreznih ureda i povezanim promjenama u zemljama Bohemije i Moravske-Šleske | Reparacije |
|
Zastario | |
129/1945 | Dekret predsjednika o formiranju Češkog filharmonijskog orkestra | Uprava |
|
Važeći i na snazi |
|
130/1945 | Dekret predsjednika o skrbi za narodno prosvjećenje | Uprava | Ukinut (Zakon br. 52/1959 ZZČS) |
||
131/1945 | Dekret predsjednika o zgradi Akademijinog doma - Memorijalnom domu 17. studenoga | Reparacije | Zastario |
| |
132/1945 | Dekret predsjednika o obrazovanju učitelja | Uprava |
|
Ukinut (Zakon br. 36/1966 ZZČS) |
|
133/1945 | Dekret predsjednika o formiranju Znanstveno-pedagoškog instituta Jana Amosa Komenskog | Nacionalizacija | Zastario |
| |
135/1945 | Dekret predsjednika o formiranju ogranka Medicinskog fakulteta Karlovog sveučilišta u Plzeňu | Uprava | Zastario |
| |
137/1945 | Ustavni dekret predsjednika o zadržavanju osoba koje su smatrane nepouzdanima tokom perioda revolucije | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 87/1950 ZZČS) |
|
138/1945 | Dekret predsjednika o kažnjavanju nekih prijestupa protiv nacionalne časti | Uprava |
|
Zastario | |
139/1945 | Dekret predsjednika o prijelaznom usklađivanju pravnih odnosa Čehoslovačke narodne banke | Reparacije |
|
Ukinut (Zakon br. 38/1948 ZZČS) |
|
140/1945 | Dekret predsjednika o formiranju Visoke škole za političke i društvene studije u Pragu | Uprava | Zastario | ||
143/1945 | Dekret predsjednika o ograničavanju prava progona u kaznenim postupcima | Retribucija |
|
Prestao važiti |
|
Razlike u Slovačkoj
urediIako su Benešovi dekreti, kolektivno, važili za cijeli teritorij Čehoslovačke, postoji manji broj istih koji nisu proizvodili pravne učinke u Slovačkoj, što su političari i novinari u poslijeratnom razdoblju često ignorirali.[2] Zbog činjenice da je jurisdikciju nad Slovačkom jedno vrijeme imalo Slovačko nacionalno vijeće, Benešovi dekreti koje SNV nije potvrdilo nisu važili na teritoriju Slovačke. Uz to, SNV je imao i samostalne ovlasti u donošenju dekreta, čija su rješenja ponekad bila različita u odnosu na Benešove dekrete.
Sljedećih pet dekreta nikada nije važilo na teritoriju Slovačke:[3]
Broj akta | Naziv |
---|---|
5/1945 | Dekret predsjednika o nevaljanosti nekih transakcija vezanih uz stvarna prava od trenutka gubitka slobode i o nacionalizaciji imovine Nijemaca, Mađara, izdajica, kolaboratora i nekih organizacija i udruga |
12/1945 | Dekret predsjednika o konfisciranju i ubrzanoj dodjeli poljoprivrednog zemljišta Nijemaca, Mađara, izdajica i neprijatelja čeških i slovačkih naroda |
16/1945 | Dekret predsjednika o kažnjavanju nacističkih zločinaca, izdajica i njihovih pomagača te izvanrednim narodnim sudovima |
28/1945 | Dekret predsjednika o smještaju čeških, slovačkih i ostalih slavenskih poljodjelaca na poljoprivredno zemljište Nijemaca, Mađara i ostalih državnih neprijatelja |
71/1945 | Dekret predsjednika o radnoj obvezi osoba koje su izgubile čehoslovačko državljanstvo |
Kasnija evaluacija
urediČeška
urediTokom 1990-ih godina, Ustavni sud Češke je na nizu plenarnih sjednica preispitao različite aspekte valjanosti Benešovih dekreta. Na plenarnoj sjednici 8. ožujka 1995. godine, Ustavni sud je zaključio sljedeće:
- S obzirom da je privremena vlada Čehoslovačke u Londonu bila međunarodno priznata čehoslovačka vlada koja, zbog okupacije domovine, nije mogla djelovati u redovnim okolnostima, svi Benešovi dekreti moraju se smatrati zakonitim aktima čehoslovačke vlade i kulminacijom pokušaja da se ponovo uspostavi ustavnopravni poredak Republika. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[4])
- Po pitanju Benešovog prava da izdaje dekrete, unatoč postojanju formalnog njemačkog protektorara koji je provodio državnu moć, Ustavni sud se pozvao na ustavno načelo demokratičnosti Čehoslovačke Republike. Iako je to načelo više teorijske prirode, Ustavni sud je zaključilo da nije bilo metapravnog karaktera te da je bilo pravno obvezujuće, čime je ono u kriznoj situaciji pravno bilo jače od načela formalnog legitimiteta kojeg je zahtijevao Ustav iz 1920. Na taj je način Beneš imao potpuno pravo, unatoč izostanku formalnog legitimiteta, donositi dekrete. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[5])
- Benešovi dekreti nisu bili protivni međunarodnim pravilima, a sve s obzirom na vrijeme kada su izdani i postojanje međunarodnog konsenzusa oko potrebe retribucije ili barem reparacija prema nacističkim zločinima. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[6])
- Dekreti nisu bili temeljeni na principu krivnje, već na principu odgovornosti, što je znatno širi pravni, društveni i povijesni pojam. U ovom kontekstu je njemački narod proglašen najodgovornijim za rat, remda je naglašeno kako su se pojedini Nijemci oštro protivili takvoj politici. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[7])
- Dekreti po svojoj prirodi nisu bili usmjereni protiv nacionalnih skupina per se, već protiv onih skupina koje su svojim djelovanjem štetile Čehoslovačkoj i njezinom narodu. Tako su se dekreti zapravo odnosili na sve pripadnike NSDAP-a te osobe iz Mađarske i Trećeg Reicha, odnosno sve fizičke i pravne osobe koje su svojim djelovanjem išle protiv Čehoslovačke. Ostale fizičke i pravne osobe, neovisno o nacionalnosti, bile bi izuzete od primjene dekreta ukoliko su mogle dokazati da su ostale vjerne Republici. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[8])
- Po završetku nacističke okupacije, prava bivših čehoslovačkih državljana morala su biti ograničena, ali ne zbog suprotnih mišljenja, već zbog njihovih stavova, koji su bili dijametralno suprotni demokratskim vrijednostima i skloni podržavanju ratne politike. Sukladno tome, njihova su prava ograničena zbog njihovog neprijateljskog stava prema Republici, a ne zbog njihovog osobnog stava. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 45/94, objavljen kao br. 5/1995 Coll.[9])
- Po pitanju formalnih pretpostavki za konfiskaciju, dekreti 12 i 108 propisivali su kako se konfiskacija može provesti ipso iure, međutim dekret 100 o nacionalizaciji zahtijevao je posebnu odluku Ministra industrije. Ustavni sud je zaključio kako su sve odluke o nacionalizaciji bez suglasnosti Ministra industrije nezakonite i kako se moraju poništiti. (Ustavni sud Češke, slučaj br. II. ÚS 259/95, objavljen kao br. 27/1996 Coll.[10])
Slovačka
urediNakon raspada Čehoslovačke, Slovačka je svoj pravni poredak temeljila na novom Ustavu. Dio tog pravnog poretka bili su i Benešovi dekreti i Čehoslovački ustavni zakon 23/1991 (Povelja temeljnih prava i sloboda). Temeljem tog Ustava, svi zakonski akti koji nisu bili suglasni s Poveljom o pravima bili su ništetni. Benešovi dekreti, iako integralni dio slovačkog prava, više nisu na snazi i ne proizvode pravne učinke.
Tijekom rujna 2007. godine, Nacionalno vijeće Slovačke usvojilo je rezoluciju u kojoj proklamira nedodirljivost svih poslijeratnih pravnih akata koji su se odnosili na uvjete u Slovačkoj nakon Drugoga svjetskog rata.[11] Argumentacijom kako poslijeratni akti više ne proizvode učinke i nisu pravno obvezujući, Nacionalno vijeće je odbilo sve pokušaje revizije pojedinih pravnih akata, što je izazvalo prilične kontroverze u susjednoj Mađarskoj.[12] Rezolucija je usvojena apsolutnom većinom, uz podrušku vlade i opozicije, a uz izuzetak Stranke mađarske zajednice.[13]
Tokom 2005. godine, bivši predsjednik Nacionalnog vijeća, František Mikloško, ispričao se zbog zločina u vlastito ime,[14] međutim nikakve službene isprike nisu odaslane ni sa slovačke, ni s mađarske strane, unatoč činjenici da su obje strane podržale takvu inicijativu.[15]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g h i Zimek, Josef. 1996. Ústavní vývoj českého státu. 1 izdanje. Masarykovo sveučilište. Brno. str. 62. – 105.
- ↑ Šutaj, Štefan. 2004. Benešove dekréty ako nástroj politickej propagandy [Beneš decrees as a tool of political propaganda]. Šutaj, Štefan (ur.). Dekréty prezidenta Beneša v povojnovom období (PDF) (slovački). Universum. Prešov. str. 92. ISBN 80-89046-21-5. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
- ↑ Šutaj, Štefan. 2004. Benešove dekréty ako nástroj politickej propagandy [Beneš decrees as a tool of political propaganda]. Šutaj, Štefan (ur.). Dekréty prezidenta Beneša v povojnovom období (PDF) (slovački). Universum. Prešov. str. 91. ISBN 80-89046-21-5. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
- ↑ Všechny tyto úvahy a skutečnosti vedly proto Ústavní soud k závěru, že na Prozatímní státní zřízení Československé republiky, ustavené ve Velké Británii, je nutno nahlížet jako na mezinárodně uznávaný legitimní ústavní orgán československého státu, na jehož území okupovaném říšskou brannou mocí byl nepřítelem znemožněn výkon svrchované státní moci československé, pramenící z ústavní listiny ČSR, uvozené ústavním zákonem č. 121/1920 Sb., jakož i z celého právního řádu československého. V důsledku toho všechny normativní akty prozatímního státního zřízení ČSR, tedy i dekret prezidenta republiky č. 108/1945 Sb. - také v důsledku jejich ratihabice Prozatímním Národním shromážděním (ústavní zákon ze dne 28. 3. 1946 č. 57/1946 Sb.) - jsou výrazem legální československé (české) zákonodárné moci a bylo jimi dovršeno úsilí národů Československa za obnovu ústavního a právního řádu republiky. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ Prvou ze základních otázek v projednávané věci je otázka, zda napadený dekret, totiž dekret prezidenta republiky ze dne 25. 10. 1945 č. 108/1945 Sb. byl vydán v mezích legitimně stanovených kompetencí či naopak, jak tvrdí navrhovatel, stalo se tak v rozporu se základními zásadami právního státu, neboť k jeho vydání došlo orgánem moci výkonné v rozporu s tehdy platným ústavním právem. V této souvislosti je třeba konstatovat, že základem, na němž spočíval právní řád Československé republiky, byl zákon ze dne 28. 10. 1918 č. 11/1918 Sb. z. a n., o zřízení samostatného státu československého. Tento základ československého práva nemohl být v žádném směru zpochybněn německou okupací, nejen z toho důvodu, že předpisy článků 42 až 56 Řádu zákonů a obyčejů pozemní války představující přílohu IV. Haagské úmluvy ze dne 18. 10. 1907 vymezily přesné hranice, v nichž okupant mohl uplatňovat státní moc na území obsazeného státu, ale především proto, že Německá říše jako totalitní stát, řídící se principem vyjádřeným Rosenbergovou větou - Právem je to, co slouží německé cti - vykonávala státní moc a vytvářela právní řád v zásadě již stranou jejich materiálně hodnotové báze. Tuto skutečnost snad nejlépe vystihují dva říšské zákony z roku 1935, totiž zákon o ochraně německé krve a cti a zákon o říšském občanství, v nichž se klade eminentní důraz na čistotu německé krve, jako předpokladu další existence německého lidu, a v nichž se jako říšský občan definuje pouze státní příslušník z německé nebo příbuzné krve, který dokazuje svým chováním, že je ochoten a schopen věrně sloužit německému národu a říši. Naproti tomu ústavní požadavek demokratické povahy československého státu v ústavní listině z roku 1920 formuluje sice pojem politicko-vědní povahy (jenž je juristicky obtížně definovatelný), což však neznamená, že je metajuristický a že nemá právní závaznost. Naopak, jako základní charakteristický rys ústavního zřízení znamená ve svých důsledcích, že nad a před požadavek formálně-právní legitimity byl v ústavní listině Československé republiky z roku 1920 postaven ústavní princip demokratické legitimity státního zřízení. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ V hodnotovém nazírání, jak se vytvářelo během druhé světové války a krátce po ní, bylo naopak obsaženo přesvědčení o nezbytnosti postihu nacistického režimu a náhrady, či alespoň zmírnění škod způsobených tímto režimem a válečnými událostmi. Ani v tomto směru tedy dekret prezidenta republiky č. 108/1945 Sb. neodporuje "právním zásadám civilizovaných společností Evropy platným v tomto století", ale je právním aktem své doby opírajícím se i o mezinárodní konsens. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ Právě na tomto místě je třeba si položit otázku: v jaké míře a v jakém smyslu odpovídají za plynové komory, koncentrační tábory, masové vyhlazování, ponižování, ubíjení a odlidštění milionů jen představitelé nacistického hnutí, nebo jsou za tyto jevy spoluodpovědni i všichni ti, kteří z těchto hnutí mlčky profitovali, plnili jeho příkazy a nekladli jim odpor. Černobílé schéma výlučné odpovědnosti představitelů nacismu a nedostatku odpovědnosti všech ostatních sotva existuje. Tak jako na vzniku a vývoji nacismu se podílely i další evropské státy a jejich vlády, neschopné a neochotné čelit již od počátku nacistické expanzi, odpovídá za něj v prvé řadě sám německý národ, byť i v jeho řadách se našlo nemálo těch, kteří aktivně a statečně proti němu vystoupili. Mezi odpovědností "zbytku světa" a odpovědností německého národa, mezi mlčením a pasivitou jedněch a mlčením a spíše aktivitou druhých zdá se však přece jen existovat podstatný rozdíl, jenž hraje významnou roli i v otázce důkazního břemene. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ Určujícím hlediskem při vymezení subjektů konfiskovaného majetku je jejich nepřátelství k Československé republice nebo českému a slovenskému národu, fakt, jenž v případě subjektů uvedených v ustanovení § 1 odst. 1 č. 1 dekretu - tj. Německé říše, Království maďarského, osob veřejného práva podle německého nebo maďarského práva, německé strany nacistické, politických stran maďarských a jiných útvarů, organizací, podniků, zařízení, osobních sdružení, fondů a účelových jmění těchto režimů nebo s nimi souvisejících, jakož i jiných německých nebo maďarských osob právnických - má nevyvratitelnou povahu, zatímco u subjektů uvedených v ustanovení § 1 odst. 1 č. 2 dekretu, tj. osob fyzických národností německé nebo maďarské, povahu vyvratitelnou, a sice v tom směru, že majetek těchto osob se nekonfiskuje, jestliže prokáží, že zůstaly věrny Československé republice, nikdy se neprovinily proti národům českému a slovenskému a buď se činně zúčastnily boje za její osvobození, nebo trpěly pod nacistickým nebo fašistickým terorem. Přitom vzhledem k ustanovení § 1 odst. 1 č. 3 dekretu se konfiskuje majetek, bez ohledu na národnost, i těch fyzických a právnických osob, které vyvíjely činnost proti státní svrchovanosti, samostatnosti, celistvosti, demokraticko-republikánské státní formě, bezpečnosti a obraně Československé republiky, které k takové činnosti podněcovaly nebo jiné osoby svésti hleděly, záměrně podporovaly jakýmkoliv způsobem německé nebo maďarské okupanty nebo které v době zvýšeného ohrožení republiky (§ 18 dekretu prezidenta republiky ze dne 19. června 1945 č. 16/1945 Sb., o potrestání nacistických zločinců, zrádců a jejich pomahačů a o mimořádných lidových soudech) nadržovaly germanizaci nebo maďarizaci na území Československé republiky nebo se chovaly nepřátelsky k Československé republice nebo k českému nebo slovenskému národu, jakož i fyzických nebo právnických osob, které strpěly takovou činnost u osob spravujících jejich majetek (§ 1 odst. 1 č. 3 dekretu prezidenta republiky č. 108/1945 Sb., ve znění zákona č. 84/1949 Sb.). Vztah nepřátelství není tedy v dekretu prezidenta republiky č. 108/1945 Sb. koncipován na národnostní bázi, neboť za nepřítele zde na prvém místě platí nacistický či fašistický systém, a to, jak již uvedeno, nevyvratitelně, a také objektem ochrany je zde především demokraticko-republikánská státní forma. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ Všechny tyto úvahy a skutečnosti vedly proto Ústavní soud k závěru, že na Prozatímní státní zřízení Československé republiky, ustavené ve Velké Británii, je nutno nahlížet jako na mezinárodně uznávaný legitimní ústavní orgán československého státu, na jehož území okupovaném říšskou brannou mocí byl nepřítelem znemožněn výkon svrchované státní moci československé, pramenící z ústavní listiny ČSR, uvozené ústavním zákonem č. 121/1920 Sb., jakož i z celého právního řádu československého. V důsledku toho všechny normativní akty prozatímního státního zřízení ČSR, tedy i dekret prezidenta republiky č. 108/1945 Sb. - také v důsledku jejich ratihabice Prozatímním Národním shromážděním (ústavní zákon ze dne 28. 3. 1946 č. 57/1946 Sb.) - jsou výrazem legální československé (české) zákonodárné moci a bylo jimi dovršeno úsilí národů Československa za obnovu ústavního a právního řádu republiky. Case No. II. ÚS 45/94, published as No. 5/1995 Coll.
- ↑ Ústavní soud, IV. ÚS 259/95, [27/1996 USn.] 4. dubna 1996
- ↑ Uznesenie Národnej rady Slovenskej republiky o nedotknuteľnosti povojnových dokumentov k usporiadaniu pomerov po II. svetovej vojne na Slovensku (20. 9. 2007) in Slovak
- ↑ Sólyom: Slovak decision unacceptable in Hungarian
- ↑ Beneš Decrees confirmed in Slovakia in Hungarian
- ↑ Pástor, Zoltán. 2011. Slováci a Maďari (slovački). Matica slovenská. Martin. str. 192. ISBN 978-80-8128-004-7
- ↑ Šutaj, Štefan. 2004. Benešove dekréty ako nástroj politickej propagandy [Beneš decrees as a tool of political propaganda]. Šutaj, Štefan (ur.). Dekréty prezidenta Beneša v povojnovom období (PDF) (slovački). Universum. Prešov. str. 127. ISBN 80-89046-21-5. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. siječnja 2012. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
Vanjske poveznice
uredi- Second World War and its Impact Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine) at the website of Ministry of Foreign Affairs of the Czech Republic
- Facing history - The evolution of Czech-German relations in the Czech provinces, 1848-1948: a historical publication sponsored by Czech government, dealing a. o. with the transfer and decrees. A series of PDF files
- The effect of the Benes Decrees on the Accession of the Czech Republic to the European Union Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. srpnja 2011. (Wayback Machine): an assessment by the Max Planck Institute for Comparative Public Law and International Law; a series of PDF files
- The Sudeten German Question after EU Enlargement Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. ožujka 2014. (Wayback Machine) by Jakob Cornides
- Ethnic cleansing in post World War II Czechoslovakia: the presidential decrees of Edward Benes, 1945-1948 Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. listopada 2006. (Wayback Machine) - a sharply critical view at a Hungarian-American website; 111 kB DOC file
- No comparison - op-ed from the Prague Post criticising "pseudo-scholars" who allegedly regard the expulsion of the Sudeten Germans as morally equivalent to the Holocaust.
- Czech-German Declaration signed in 1997: "Both sides agree that injustice inflicted in the past belongs in the past, and will therefore orient their relations towards the future."