Beriev A-50
Beriev A-50 ( NATO naziv: Mainstay) je sovjetski zrakoplov za rano upozoravanje i kontrolu (AEW&C) temeljen na transportnom zrakoplovu Iljušin Il-76. Razvijen da zamijeni Tupoljev Tu-126 "Moss", A-50 je prvi put poletio 1978. Njegovo postojanje otkrio je zapadnom bloku 1980. Adolf Tolkačev.[1] Zrakoplov je u službu ušao 1984. godine. Do 1992. godine proizvedeno je oko 40 zrakoplova.
.jpg)
Opis uredi
Posada se sastoji od 15 članova posade koji između ostalog analiziraju podatke iz velikog nadzornog radara Liana sa svojom antenom u rotirajućoj kupoli iznad trupa, koji ima promjer od 9 metara.[2] Domet otkrivanja je 650 kilometara za ciljeve u zraku i 300 kilometara za ciljeve na zemlji.[3]
A-50 može kontrolirati do deset borbenih zrakoplova u misijama presretanja neprijateljskih zrakoplova ili napadima na zemaljske ciljeve. A-50 može letjeti četiri sata na udaljenosti od 1000 kilometara od svoje baze uz najveću dopuštenu masu pri uzlijetanju od 190 tona. Zrakoplov može puniti gorivo s tankera Il-78.[4][5]
Radar "Vega-M" dizajnirao je MNIIP, Moskva, a proizvodi ga NPO Vega. "Vega-M" može istovremeno pratiti do 150 ciljeva unutar radijusa od 230 kilometara. Velike mete, poput površinskih brodova, mogu se pratiti na udaljenosti od 400 kilometara.[6]
Razvojni rad na moderniziranoj inačici, A-50U, započeo je 2003.; državna ispitivanja započela su 10. rujna 2008., koristeći A-50 "37 Krasnyy" kao prototip. Analogna avionika zamijenjena je novim paketom digitalne avionike, koji je izradila Vega Radio Engineering Corporation, koja ubrzava obradu podataka i poboljšava praćenje signala i otkrivanje ciljeva. Prostor za odmor posade, zahod i kuhinja također su uključeni u nadogradnju.[7]
Nakon završetka zajedničkih državnih ispitivanja, Beriev je isporučio prvi A-50U ruskim zračnim snagama. Zrakoplov "47 Krasnyy'"RF-92957, predan je u pogon Berieva u Taganrogu 31. listopada 2011.[8] Preuzela ga je posada koja služi u 2457. zrakoplovnoj bazi za borbeno djelovanje zrakoplova za rano upozoravanje iz zraka (Aviabaza Boevogo Primeneniya Samolyotov Dal'nego Radiolokatsionnogo Obnaruzheniya) u Ivanovu Severnom, koja je jedina baza koja operativno koristi A-50 (16 zrakoplova).[7] Četvrti A-50U, "41 Taganrog", isporučen je Zračno-svemirskim snagama Rusije 7. ožujka 2017. Peti A-50U, "45 Krasnij", isporučen je 6. prosinca 2018. Sedam je zrakoplova isporučeno od prosinca 2021.[9]
Nadogradnja A-50U je osnova koncepta za Beriev A-100 AEW&C. Njegova konfiguracija je slična, ali s novim Vega Premier AESA radarom.[7]
Krajem prosinca 2015., A-50 je započeo operacije iznad Sirije, leteći iz Rusije, kako bi podržao rusku vojnu intervenciju u Građanskom ratu u Siriji.[10] U prosincu 2018. raspoređen je na Krim.[11]
Inačice uredi
- A-50M – poboljšana inačica A-50 ima mogućnost punjenja gorivom u zraku.[12]
- A-50U – poboljšana inačica A-50M s modernom elektronikom i povećanom udobnošću posade.[13][14]
- Izdeliye-676[15] – zrakoplov za telemetriju i praćenje.
- Izdeliye-776[15] – zrakoplov za telemetriju i praćenje.
- Izdeliye-976 (SKIP)[15] – platforma za kontrolu dometa i praćenje projektila temeljena na Il-76. Prvotno izgrađen za podršku ispitivanjima krstarećih projektila Raduga Kh-55.
- Izdeliye-1076[15] – zrakoplov za posebne misije s nepoznatim zadaćama.
- A-50EI – izvozna inačica za indijske zračne snage s motorima Aviadvigatel PS-90A-76 i izraelskim radarom EL/W-2090 .[16]
Osobitosti uredi
- Posada: 15
- Duljina: 49,59 m
- Raspon krila: 50,5 m
- Visina: 14,76 m
- Površina krila: 300 m2
- Masa praznog zrakoplova: 75.000 kg
- Najveća dopuštena masa pri polijetanju: 170.000 kg
- Pogon: 4 × turboventilatorska motora Solovjev D-30KP, potisak 117,68 kN svaki
Letne osobine uredi
- Najveća brzina: 900 km/h
- Dolet: 7500 km
- Strop leta: 12.000 m
Izvori uredi
- ↑ The Billion Dollar Spy: A True Story of Cold War Espionage and Betrayal, David E. Hoffman, location 2330, Kindle edition.
- ↑ Beriev A-50 Mainstay. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. listopada 2020.
- ↑ Russian Air Force takes delivery of fourth upgraded A-50U AEW&C aircraft. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 10. ožujka 2017.
- ↑ Image: A50b.jpg, (1024 × 768 px). i597.photobucket.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ Image: A50.jpg, (1024 × 768 px). i597.photobucket.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ Видео новейшего "летающего радара" А-50У (ruski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2017.
- ↑ a b c Beriev delivers first upgraded A-50U Mainstay. Air Forces Monthly (286): 28. Siječanj 2012
- ↑ key.Aero, Military Aviation. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2012. Pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ Defense contractor delivers upgraded A-50U long-range 'flying radar' to Russian troops
- ↑ Ripley, Tim. 13. siječnja 2016. Russia operates 'Mainstay' AEW&Cs over Syria. Jane's Defence Weekly. Jane's Information Group. Surrey, UK. 53 (10). ISSN 0265-3818
- ↑ Russia reinforces Crimea. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2018. Pristupljeno 13. prosinca 2018.
- ↑ Sputnik. 10. rujna 2008. Russia modernizes fleet of A-50M AWACS planes. en.rian.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. listopada 2012. Pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ Photos: Beriev A-50U Aircraft Pictures | Airliners.net | Photo of prototype A-50U (37 RED) on which the state joint tests of the modernised complex were conducted. airliners.net. Pristupljeno 3. rujna 2015.
- ↑ Russia continues A-50 AEW&C upgrade work. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2019. Pristupljeno 1. siječnja 2019.
- ↑ a b c d [Gordon, Yefim, OKB Ilyushin, 2004, London]
- ↑ Take-off Magazine : Beriev delivered third A-50EI. en.take-off.ru. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2015. Pristupljeno 3. rujna 2015.
