Birkelandova struja

Birkelandova struja je električna struja koja nastaje zbog specifičnog magnetskog polja u magnetosferi, a teče od repa magnetosfere do osunčane strane magnetosfere u jednom smjeru, te do mračne strane magnetosfere u drugom smjeru. Ta struja nastaje zbog promjena u repu magnetosfere i kada stigne do gornje atmosfere, stvara se polarna svjetlost, na južnom i sjevernom polu.

Polarna svjetlost na Jupiteru, pogonjena s Birkelandovom strujom[1]
Aurora australis ([11.09.2005.]) snimljena NASA-inim IMAGE satelitom i digitalno montirana na "Blue Marble" sliku Zemlje, pogonjena s Birkelandovom strujom

1903. ju je predvidio norveški istraživač i fizičar O. K. Birkeland, koji je vodio ekspediciju, koja je proučavala polarnu svjetlost. Otkrio je, korištenjem jednostavnog magnetskog mjernog instrumenta, da kada se pojavi polarna svjetlost, igla magnetometra mijenja smjer. To je primijetio i Anders Celsius, skoro sto godina prije. To se moglo desiti samo onda ako je iznad njega u atmosferi tekla “neka struja”. U to vrijeme znanstvenici su ismijavali tu ideju o postojanju “polarne struje”.

Kada su 1960-tih istraživačke rakete prolazile kroz polarno područje, potvrdile su mjerenjem da takve električne struje postoje, kakve je Birkeland predvidio. U njegovu čast, tada su i nazvane Birkelandove struje.[2][3]

Svojstva uredi

Birkelandova struja može nositi oko 1 000 000 Ampera. Zbog toga može zagrijati gornje dijelove atmosfere, što dovodi do propadanja satelita u niskim orbitama. Birkelandova struja je isto jedna vrsta plazme.[4]

Izvori uredi

  1. [1] APOD: 2000 December 19 - A Close Up of Aurora on Jupiter
  2. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. rujna 2008. (Wayback Machine) "Electric Currents from Space
  3. [3]Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. svibnja 2011. (Wayback Machine) "Electric Currents from Space,History"
  4. AIAAArhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2008. (Wayback Machine) NASA