Otvori glavni izbornik
Bishopov prsten oko Sunca zbog vulkanskog pepela koji potječe od vulkana Eyjafjallajökull na Islandu (snimljena je u Leidenu, u Nizozemskoj, a snimio ju je Marco Langbroek 18. svibnja 2010.).

Bishopov prsten (po havajskom misionaru Serenu Edwardu Bishopu koji ga je 1883. prvi opisao) je optička pojava u atmosferi što se vidi kao bjelkasti prsten oko Sunca ili Mjeseca s lagano plavkastim tonom iznutra i crvenkastosmeđim izvana. Srednji je polumjer prstena od 15 do 30°. Pojava je uzrokovana ogibom svjetlosti kroz tanki sloj naoblake ili na finim česticama vulkanske prašine u atmosferi. Što su kapi kiše ili čestice prašine sitnije, polumjer prstena je veći. Primjećuje se osobito nakon velikih erupcija vulkana, kao na primjer Krakatoa 1883. [1]

Bishopov vijenac ima veliku kutnu širinu (do 10°), obojen je crvenkastosmeđe, a zapaža se na udaljenostima od 20° do 30° od Sunca. Opaža se osobito često poslije vulkanskih erupcija, a i kad se u atmosferi nalazi mnogo krutih čestica. Prva poznata pojava ovog vijenca zapažena je nakon erupcije vulkana Krakatoa 1883. Bishopov vijenac postigao je najveću jakost u proljeće 1884. i postupno je poslije dvije i po godine isčezao. [2]

IzvoriUredi

  1. Bishopov prsten, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Meteorologija), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.