Bogdan Popović

Bogdan Popović (Beograd, 1. siječnja 1864.Beograd, 7. studenoga 1944.), bio je srpski književni kritičar i povjesničar.[1]

Bogdan Popović

Bogdan Popović
Rođenje 1. siječnja 1864.
Beograd, Srbija
Smrt 7. studenoga 1944.
Beograd, Srbija
Etnicitet Srbin
Polje povijest
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Rođen je 1864. godine u Beogradu. Pošto je završio studij na Velikoj školi u rodnom gradu i pariškom Filozofskom fakultetu, 1893. godine postao je profesor Visoke škole koju je završio, a 1905. godine s prerastanjem Velike škole u sveučilište postao je i sveučilišni profesor. Predavao je francuski jezik, opću povijest, usporednu književnost, teoriju književnosti i estetiku. Tijekom 1914. godine postao je i redoviti član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.[2] Njegov brat je akademik Pavle Popović, a djed po majci Stefan Marković.

Književnošću počinje se baviti rano, već s dvadeset godina. Ipak, najbitnije što je učinio je pokretanje najznačajnijeg i svakako najbolje uređenog časopisa - Srpskog književnog glasnika koji je počeo izlaziti početkom 20. stoljeća. Tijekom prvih 14 godina izlaženja ovaj časopis je i kod pisaca i kod običnih čitatelja pojačao izvjesne predstave o književnim uzorima prema najopćim, ali jedinstvenim mjerilima.

Bogdan Popović pokrenuo je i stvaranje PEN kluba, Društva za žive jezike i književnost, Colllegium musicum, Društva prijatelja Francuske. U svom kritičarskom djelu pisao je relativno malo o srpskim književnicima, iako je smatran najbitnijim književnim kritičarem. Njegov odnos prema srpskoj književnosti najvidljiviji je u Antologiji novije srpske lirike koja je izašla prvo u Zagrebu, 1911. godine, a zatim i u Beogradu, 1912. godine. Antologiju odlikuju dobar predgovor, strog izbor pjesama i njihov raspored. U ovom djelu našle su se pjesme stvaratelja od Branka Radičevića do Jovana Dučića. Ipak, antologiji se zajmera to što u nju nisu uvršćeni neki od najznačajnijih pjesnika tog doba. Najpoznatiji primjer je, sigurno, Vladislav Petković Dis.

Poznat je i kao prva ljubav Drage Mašin. Često su se sastajali u klubu književnika, gdje je Draga često navraćala. Меđutim, želje Draginih roditelja odvešće je daleko od Popovića.

 
Bogdan Popović

Bavio se i likovnom kritikom. Popović je umro 1944. godine.

O osobnosti Bogdana Popovića, njegovom karakteru i stavovima prema književnosti, umjetnosti i životu uopće, naročito je obimno i pažljivo pisao Branko Lazarević, u eseju Bogdan Popović.

Odabrana djela

uredi

Nasljeđe

uredi

Bogdan Popović se nalazi na popisu Sto najznamenitijih Srba.

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. a b Bogdan Popović na Hrvatskoj enciklopediji, pristupljeno 1. kolovoza 2019.
  2. Životopis na međumrežnoj stranici SANU, (u pismohrani archive.org 4. ožujka 2016.), pristupljeno 7. kolovoza 2019. (srp.)

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bogdan Popović