Boris I.

Knez Bugarske

Boris I., poznat i kao Mihael Boris I. (?, oko 830.Preslav, 2. svibnja 907.), bugarski knez (852. – 889.) iz klana Dulo. U pravoslavnoj crkvi štuje se kao Sveti Car Mihael Boris I.[1] Kršteno ime Mihael dobio je po svom kumu, bizantskom caru Mihaelu III. ( 842. – 867.). Tijekom njegove vladavine u Bugarskoj je započelo pokrštavanje stanovništva te su državi dani čvrsti temelji za razvoj i napredovanje.

Boris I.
Mihael Boris I.
Knez Bugarske
Supruga Marija
Djeca
Vladimir
Simeon
Ana
Otac Presijan I.

ŽivotopisUredi

Naslijedio je prijestolje nakon smrti oca Presijana I. 852. godine. Ratovao je s Grcima te je uspio zauzeti dio Makedonije. Nakon toga je ratovao sa Srbima, Hrvatima i Francima, ali bez uspjeha. Isprva je imao diplomatske kontakte s rimskim papom, ali je naposljetku, 864. godine, prihvatio je kršćanstvo pod pokroviteljstvom bizantskog cara Mihaela III. Nakon što je Boris i dio plemstva prihvatio kršćansku vjeru, izbio je ustanak u Bugarskoj, koji je Boris ugušio tako što je ubio pedeset i dvoje velikaša zajedno s njihovim obiteljima.[1]

Poslije propalih pregovora s patrijarhom Focijem I. o statusu bugarske Crkve, Boris se okrenuo papi Nikoli I. (858. – 867.) koji je na to poslao svoje izaslanstvo u Bugarsku. Kada su propali pregovori s papom Hadrijanom II. (867. – 872.), Boris se opet okrenuo Carigradu. Godine 870. Bizant mu je dopustio osnivanje samostalne bugarske arhiepiskopije. Godine 886. pružio je utočište Klementu, Naumu i Angelariusu, učenicima Ćirila i Metoda, protjeranima iz Moravske.

Godine 889. odrekao se prijestolja koje je prepustio sinu Vladimiru i povukao se u samostan. Međutim, kada je Vladimir stao na čelo pobune protiv kršćanske vjere, vratio se u aktivnu politiku, svrgnuo Vladimira s prijestolja i dao ga oslijepiti te je prijestolje predao trećem sinu, Simeonu I. Velikom (893. – 927.).[1] Nakon toga, vratio se u samostan i umro kao redovnik.[2]

BilješkeUredi

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Boris I.