Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH)

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) - Grb stranke.

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) je hrvatska politička stranka demokršćanske orijentacije. Osnovana je u lipnju 2014 godine, a utemeljitelji su hrvatski branitelji, dragovoljci Domovinskog obrambenog rata i ostali osnivači. Inicijativu putem internetskih društvenih mreža su pokrenuli veterani Domovinskog rata.

UvodUredi

 
Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) Roll App.

Čemu danas stranka branitelja i domoljuba?

Doista, zašto i čemu danas – braniteljska i domoljubna stranka u RH?

Zar danas ne postoji – u suverenoj, neovisnoj i europskoj Hrvatskoj – bilo u „poziciji“ bilo u „opoziciji“, učinkovita i na standardima pluralističke demokracije organizirana i utemeljena politička stranka, koja zagovara i promiče domoljublje i koja se spram branitelja ponaša dostojanstveno i konstruktivno?

Je li (uopće) domoljublje danas u RH poželjna (da ne kažemo – podobna) osobina u Hrvata, odnosno svih hrvatskih državljana? Zapravo, kako danas opisati, definirati domoljublje u RH?

„Smije“ li se domoljublje javno iskazivati i na kakav način?

„Smiju“ li branitelji otvoreno iskazivati svoje domoljublje, svoje krvlju stečeno opredjeljenje za slobodu i demokraciju?

Odnosno, tko danas u RH određuje „parametre“ domoljublja, što je dozvoljeno a što nepoćudno i zabranjeno?

Općenito razumijevanje domoljublja (ili: patriotizma) označava emocionalnu privrženost svom narodu, osjećaj ponosa za svoju zemlju, svoj narod, a bez vrijeđanja i omalovažavanja drugih naroda. Dakle, domoljublje kao pojam koji označava ljubav prema domovini. Razumijeva li se – ili podrazumijeva – danas u RH, domoljublje kao pozitivno konotiran pojam?

U izvornom znanstvenom radu „Oblici domoljublja i izraženost hrvatskog nacionalnog identiteta“ (Renata Franc, Ines Ivičić, Vlado Šakić) Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, objavljenom 2009.god. a realiziranom u okviru znanstvenog projekta „Društveni stavovi i međugrupni odnosi u hrvatskom društvu“, provođenog uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, kaže se da su dva glavna cilja rada bila:

1) provjeriti višedimenzionalnost hrvatskog nacionalnog identiteta (točnije: razlikovanje dvaju tipova domoljublja: kritičkog i nekritičkog, te utvrditi njihov odnos s općom izraženošću nacionalnog identiteta); te

2) provjeriti razlikuju li se nekritičko i kritičko domoljublje po svojim odrednicama; kao moguće odrednice dvaju tipova domoljublja, istraživanjem su obuhvaćena sociodemografska obilježja, religioznost, politička orijentacija, važnost osobnog i socijalnog identiteta za pojam o sebi, te ratna stradanja.

Istraživanja nacionalnog identiteta u okviru psihologije (pitanjima: Kako ili na temelju čega građani psihološki određuju pripadnost naciji? Koliko su joj privrženi? Koliko i kako su domoljubni?) postala su intenzivnija tek u 1990-im godinama, u Europi dijelom zbog velikih društvenih i političkih promjena, dok je u SAD dodatni poticaj istraživanju nacionalnog identiteta bio teroristički napad 11. rujna 2001. godine.

Unutar psihologije dominantni pristup koji se koristi pri razmatranju grupa i grupnih procesa, pa onda i nacija i nacionalnog identiteta, razvijen je u okviru teorija socijalnog identiteta. Nacionalni identitet, u sociopsihološkom smislu, označuje dio pojma o sebi koji proizlazi iz znanja o pripadnosti osobe naciji ili zemlji, kao i iz vrijednosti i emocionalnog značenja koje osoba toj pripadnosti pripisuje. Iz ove je definicije razvidno kako je nacionalni identitet višedimenzionalan, odnosno da se uza samu izraženost nacionalnog identiteta može govoriti i o njegovu spoznajnom i emocionalnom sadržaju.

Kao najčešće istraživani aspekti sadržaja nacionalnog identiteta (ili: dimenzije odnosa prema vlastitoj naciji) mogu se izdvojiti domoljublje i nacionalizam. No, psihologijska određenja nacionalnog identiteta, domoljublja i nacionalizma donekle se razlikuju od razumijevanja ovih pojmova u okviru drugih disciplina, primjerice povijesti ili politologije.

Početkom 1990-ih godina psiholozi zagovaraju potrebu razlikovanja dvaju tipova domoljublja: konstruktivnog i slijepog.

Konstruktivno domoljublje (prema psiholozima – Staub, npr., nalazi preteče teorijskog razlikovanja dvaju tipova domoljublja još u 1950-tima u radu Adorna i suradnika, koji pri istraživanju autoritarne ličnosti konceptualno razlikuju istinsko i lažno domoljublje) predstavlja „kritičnu odanost“ naciji te podrazumijeva privrženost usmjerenu prema pozitivnim promjenama. Iz takve usmjerenosti proizlazi i kritičan odnos prema postojećim grupnim postupcima, odnosno stalno preispitivanje i kritiziranje postojećeg stanja. Za razliku od toga za „slijepo domoljublje“ karakteristična je neupitna privrženost zemlji, dakle neupitno pozitivno vrednovanje, snažna odanost i netoleriranje kritiziranja. Pretpostavlja se i da dva tipa domoljublja imaju različitu osnovu i različite posljedice, primjerice autoritarnost kao bitan izvor slijepog domoljublja, a sposobnost pojedinca za održanjem individualnosti unutar grupe kao bitan izvor konstruktivnog domoljublja.

Ovakva relativna nezavisnost dvaju tipova domoljublja znači da pojedinac može imati izražena oba oblika domoljublja, ili jedan više a drugi manje, odnosno ne mora imati niti jedno. Nalazi različitih istraživanja pokazuju kako je izraženije slijepo domoljublje, praćeno više ograničujućim određenjem nacionalnog identiteta, negativnijim stavovima prema multikulturalizmu i doseljavanju, izraženijim nacionalizmom, a manje izraženim internacionalizmom, te naglašivanjem nacionalne sigurnosti. Za razliku od toga, izraženije konstruktivno domoljublje praćeno je više građanskim određenjem nacionalnog identiteta, većom percepcijom političke samoefikasnosti, većom političkom obaviještenošću i aktivizmom te izraženijim poštivanjem građanskih sloboda.

No, ovakav pristup istraživanju domoljublja kritiziraju drugi autori/ce, koji smatraju da „mjere domoljublja“ ne bi trebale biti zasićene ideologijom, odnosno liberalnim ili konzervativnim političkim orijentacijama. Umjesto naziva ‘slijepo’ i ‘konstruktivno’ domoljublje kao primjerenije i nazive bez normativnih implikacija (Huddy i Khatib, 2007.) predlažu „nekritičko“ (slijepo) domoljublje i „kritičko“ (konstruktivno) domoljublje. Takvo nazivlje koriste u svom radu autori/ce ovog/rečenog znanstvenog rada, slijedeći ideju da je u smislu potvrde razlikovanja kritičkog i nekritičkog domoljublja potrebno vršiti dodatna istraživanja usmjerena na otkrivanje individualnih i društvenih čimbenika koji promiču jedan ili drugi oblik domoljublja.

Deskriptivna analiza u ovome radu pokazala je da je za veliku većinu hrvatskih građana (između 3/4 i 4/5) karakteristično kritičko domoljublje. Autori/ce rada, uz ograđivanje da su dosadašnja istraživanja bila rijetka i provođena na studentskim uzorcima, kažu da se može reći da je kritičko domoljublje relativno izraženije od nekritičkog domoljublja. Istraživanje potvrđuje i dosadašnje nalaze o prilično izraženom hrvatskom nacionalnom identitetu, utvrđene na studentskim ili više manje prigodnim uzorcima, odnosno u istraživanjima nacionalnog ponosa na reprezentativnim uzorcima (Kamenov i suradnici, 2006.; Ferić, 2000.; Čorkalo i Kamenov, 1998.). Na temelju rezultata ovog istraživanja može se reći da je izražen nacionalni identitet u smislu privrženosti hrvatskoj naciji karakterističan za 90 % građana.

Utvrđen efekt ratnih stradanja sličan je onome utvrđenom u istraživanjima nacionalnog ponosa, kada su ratna stradanja potvrđena kao značajna odrednica nacionalnog ponosa. Budući da su u tim istraživanjima (Ferić, 2000.) ratna stradanja operacionalizirana neizravno (ovisno o tome je li mjesto boravka tijekom Domovinskog rata bilo okupirano i blizu crte bojišnice) nalazi daju dodatnu potvrdu zaključku o ratnim stradanjima kao bitnoj odrednici barem nekih dimenzija nacionalnog identiteta.

I. Ferić (2000.) primjenjuje tzv. Ingelhartovu hipotezu oskudice, prema kojoj je očekivano da će ljudi koji su u ratu bili više izloženi stradanjima, više cijeniti slobodnu i neovisnu državu, pa i izražavati veći nacionalni ponos, odnosno da je za njih karakterističniji i izraženiji nacionalni identitet. Osim toga moguće je primijeniti i postavke teorije tzv.kognitivne disonance (Festinger, 1957.) prema kojima veća ulaganja (ratna stradanja) rezultiraju većom privlačnošću cilja. Međutim, moguće je da su se građani koji su (relativno) najviše stradali u ratu i prije ratnih stradanja razlikovali po izraženosti nacionalnog identiteta zbog etničkog sastava stanovništva na svom području, odnosa među etničkim grupama i sl., odnosno različitih obilježja situacije ili konteksta, koja se naglašuju kao odrednice socijalne identifikacije u okviru pristupa socijalnog identiteta.

Uzimajući u obzir ovakve psiho-sociološke uvide, doima se prilično i pozitivno iznenađujućom spoznaja da je za veliku većinu hrvatskih građana karaktristično kritičko domoljublje, dok je – ovakvim spoznajama u inat – u sredstvima javnog priopćavanja, u medijima, u javnim nastupima nekih političara/ki, kreirana „slika“ (predstava) o hrvatskim domoljubima (napose o braniteljima) kao gotovo isključivo „nekritičkim“ (slijepim) domoljubima.

No, kad govorimo o domoljublju i nacionalnom identitetu – u RH danas, ali i tijekom proteklih desetljeća (a zapravo imajući u vidu cijeli povijesni proces nastanka ideje i svijesti o postojanju hrvatskog nacionalnog „bitka“, od srednjega vijeka prema modernitetu (pa i u post-moderni/globalizmu) – morali bismo, uzimajući u obzir „različita obilježja situacije ili konteksta“, govoriti i o drugim nacionalnim „identitetima“ koji su, tijekom povijesnog razvoja, bili u „relaciji“ s hrvatskim a napose o nekada postojećem (pa i institucionaliziranom) a danas još prisutnom jugoslavenskom nacionalnom identitetu. Uz pitanje: možemo li govoriti i o jugoslavenskom domoljublju – bilo u prijašnjem periodu, bilo u sadašnjosti?

Dakle, pravo je pitanje: u kakvom su odnosu hrvatski i „jugoslavenski“ nacionalni identitet (u prošlosti a i danas u RH), odnosno – u kakvom su odnosu – potiru li jedno drugog? – hrvatsko i jugoslavensko domoljublje?

Poslužiti ću se ovdje – kao jednim od primjera istraživanja/znanstvenih radova („Povezanost nacionalnog identiteta s osobnim i kolektivnim samopoštvanjem“, J.Tofant; diplomski rad, Odsjek za psihologiju FF u Zg, 2004.) – jednim komparativnim prikazom, tj. pretpostavkom da postoji pet oblika nacionalne vezanosti:

1. Isključiva nacionalna vezanost koju karakterizira izrazita svjesnost o pripadnosti vlastitoj naciji, ocjena da je jedino ta pripadnost važna i značajna, te omalovažavanje drugih nacija. Smatra se da ovaj oblik nacionalne vezanosti odgovara pojmovima koji se u literaturi označavaju kao etnocentrizam, nacionalizam ili nacionalni šovinizam.

2. Istaknuta nacionalna vezanost koja podrazumijeva patriotizam i određeni stupanj nacionalne ideacije, ali i prihvaćanje postojanja drugih nacionalnih pripadnosti.

3. Višestruka nacionalna vezanost je oblik internacionalizma koji je karakteriziran osjećajem lojalnosti prema vlastitoj naciji, ali i težnjom za međunarodnom suradnjom i sporazumijevanjem. Lojalnost se prvenstveno iskazuje prema čovječanstvu, prema onome što se ocjenjuje humanim, vrijednim, naprednim za sve narode i ljude, a to ne isključuje osjećaj vezanosti za vlastitu naciju.

4. Istaknuta internacionalna vezanost koju karakterizira vezanost uz opću ljudsku zajednicu i težnja da se prevladaju uski nacionalni interesi. Označava se kao kozmopolitizam ili mondijalizam.

5. Nepostojanje nacionalne vezanosti (anacionalizam ili individualizam) tj. odsustvo vezanosti za bilo koju naciju pri čemu se nacionalni osjećaji smatraju nepotrebnima i štetnima.

No, niz istraživanja koja su provedena s ciljem provjere ovog teorijskog modela nisu jednoznačno potvrdila njegove postavke. Dapače, neki od dobivenih rezultata upućuju na zaključak da se ne radi o različitim oblicima nacionalne vezanosti, već da je nacionalna vezanost kontinuirana varijabla na kojoj jedan kraj kontinuuma označava „nacionalna isključivost“, a drugi „nacionalna negacija“.

Važno mi je pojasniti – zbog čega mislim da je važno govoriti o „jugoslavenstvu“ a ne (toliko važno) o „velikosrpstvu“ (i danas prisutnima i djelatnima, pa i u RH); naime, velikosrpska je ideja (ne i ideologija) poražena i nitko se (barem javno) u RH ne usuđuje da bi ju branio ili (javno) zastupao/zagovarao. No, jugoslavenska je ideja (kao i ideologija) očigledno prisutna i „zastupljena“ i danas u RH, zastupljena ako ne javno i transparentno a ono „prituljeno“ ali moćno – od raznovrsnih (pa i političkih) čimbenika u društvu. Njeno „ishodište“ je zapravo kompleksno: u mnogome je povezana sa apologijom „titoizma“ i propalog „jugoslavenskog“ socijalističkog „modela“. (…) Predsjedništvo stranke BDSH

Smisao utemeljenja BDSHUredi

Braniteljsko domoljubna stranka utemeljuje se u novim okolnostima, koje su nastale ostvarenjem obiju temeljnih težnji našeg naroda: obnove hrvatske države i njezine potvrde u Domovinskom ratu te pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji kao slobodnoj zajednici europskih država i naroda.

Stranka se utemeljuje i u neobično teškim gospodarskim i društvenim prilikama, u kojima se našlo pučanstvo naše domovine. Stranka se utemeljuje za borbu protiv nacionalnog siromaštva, za oporavak gospodarstva, za dobru zaštitu pučanstva putem jačanja pravne države, za snažno promicanje prave demokracije te za jačanje uloge države u razvijanju proizvodnih snaga. Stranka se utemeljuje u uvjerenju da je glavnina sadašnjih političkih stranaka iznevjerila povjerenje i očekivanja građana pa će Hrvatskoj ponuditi izvornu i istinski narodnu politiku kao novu vrstu politike. Za ostvarenje postavljenih svrha, koje su sukladne težnjama hrvatskog naroda Stranka se obraća narodu i svim građanima Hrvatske u nakani, da usmjeri snagu naroda u uspostavu pravog političkog života u državi, korjenitu promjenu načina na koji se vode javni poslovi, obnovu hrvatskog gospodarstva i nakupljanje domaćeg kapitala te u preporod hrvatske kulture i zaštitu nacionalnog identiteta.

Stranka će biti odana načelima narodne demokracije i njegovati vrijednosti ukupne kršćanske baštine uzajamnosti, solidarnosti, ljudske naklonosti, obazrivosti, slobode, pravičnosti i snošljivosti. Stranka će se nemilosrdno i neumorno boriti protiv političke korupcije, ukloniti nadzor posebnih interesa nad hrvatskom politikom, trajno jačati odgovornost Državnog odvjetništva i pretvoriti hrvatsku državu u sredstvo naroda. Stranka će poticati i usmjeravati financijski sektor da svoj kapital ponovo veže uz rad, kako bi se razvitkom proizvodnih snaga omogućilo zapošljavanje domaćih ljudi te ograničila nezaposlenost i zaustavilo iseljavanje pučanstva. Stranka se zauzima za sustavne materijalne i moralne poticaje stvaranju obitelji i rađanju djece, kao i stvaranju gospodarskih uvjeta koji će olakšati osnivanje i rast obitelji.

U sustavu obrazovanja uzvisivat će se uloga obitelji kao temeljne životne zajednice, koja je oslonac pojedincu, koja mu usađuje temeljne životne vrijednosti te stvara živu želju za učenje i obrazovanje. Stranka se protivi zakonskom izjednačivanju drugih životnih zajednica s obitelji, koja počiva na rodnom zajedništvu muškarca i žene.

Stranka će snažnim gospodarskim i socijalnim mjerama zaustaviti smanjenje nataliteta te zdušno poticati njegov rast, kako bi prestao proces starenja hrvatskog pučanstva i kako bi se stvorila demografski održljiva zajednica. Stranka će svoje zbiljsko djelovanje oslanjati na vlastite snažne stručne odbore, koji će okupljati i sposobne iskusne stručne izvanstranačke ljude u domovini i tuđini.

Tako će se stvarati stranačke politika u svim područjima društvenog života: politici i geopolitici, međunarodnoj poslovnoj i tehnološkoj suradnji, gospodarstvu, nacionalnoj sigurnosti, odgoju i obrazovanju, kulturi, znanosti, športu, socijalnoj zaštiti, njegovanju ljudskih vrijednost Braniteljsko domoljubna stranka će utemeljiti i voditi zakladu Hrvatske oružane snage za čuvanje baštine Domovinskog rata, promicanje političke kulture, uključenje mladih ljudi u politički postupak te za proučavanje i njegovanje hrvatske političke misli. Stranka će unutar sebe osnivati članske zajednice, u kojima će okupljati pripadnike posebnih društvenih skupina, koji će raspravljati o posebnim staleškim pitanjima, tragati za pravim rješenjima i predlagati ih Stranci.

Braniteljsko domoljubna stranka korjenito će preurediti obrazovni sustav, kako bi se hrvatsko društvo trajno obogaćivalo primjerenim općim, stručnim i političkim znanjem; povećala razina razumijevanja prirodnih i društvenih odnosa i procesa te povećala organizacijska sposobnost u narodu. Stranka će poticati i podupirati sve pozvane ustanove da pristupe pravom vrednovanju hrvatske povijesne političke, znanstvene i kulturne baštine te neumorno predstavljati tu baštinu i našim ljudima i drugim narodima.

Briga za starije članove zajednice temeljit će se na odgovornosti države prema njima, ali i na uvjerenju da su sadašnji stariji ljudi izgrađivali društvo i nosili teret njegova održanja i napretka. Hrvatska država vraćat će ljudski dug svojim starijim pripadnicima i dosljedno se brinuti za njihovu dobrobit te im omogućiti da se osjećaju kao vrijedni i zaslužni članovi društva.

Mlađi pripadnici društva nose snažan stvaralački potencijal i prirodno potiču novi pristup društvenim pitanjima. Stranka će se oslanjati na stvaralačku snagu mladeži, koja kao društvena skupina zahtijeva posebnu brigu, jer mladež potiče rast društva i oblikuje društvene promjene. Braniteljsko domoljubna stranka predano će jačati zajedništvo među svim pripadnicima hrvatskog naroda, a Hrvati u Bosni i Hercegovini kao konstitutivan narod uživat će posebnu brigu i potporu hrvatske države.

Članstvo Republike Hrvatske u EU jača našu nacionalnu koheziju. Stranka je otvorena Braniteljima i svim hrvatskim domoljubima. Usto će predano njegovati dijalog s političkim strankama i građanskim udrugama, kako bi se održavao nacionalni konsenzus u svim važnijim političkim i društvenim pitanjima u Hrvatskoj. Braniteljsko domoljubna stranka je hrvatska i europska stranka.

Smisao utemeljenja Braniteljsko domoljubne stranke usvojen je na osnivačkoj skupštini Braniteljsko domoljubne stranke u Zagrebu, 21. lipnja 2014. godine.

Politički i kadrovski profilUredi

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) je Hrvatska politička stranka koja je osnovana 21. lipnja 2014. godine na izbornoj skupštini u Zagrebu a njezini utemeljitelji su veterani Domovinskog obrambenog rata iz redova MUP-a Specijalne policije i djelom temeljne policije, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i Zbora narodne garde (ZNG)

Utemeljitelji (BDSH) Braniteljsko domoljubne stranke Hrvatske su ljudi koji su se uključili u obranu domovine od samog početka i sudjelovali u svim bitnim događanjima od Plitvica 1991 godine, Maslenice, Bljeska i drugih do akcije OLUJA koju slavimo kao veličanstvenu pobjedu i bitku svih bitaka u obrambenom domovinskom ratu i koja je presudna za okončanje domovinskog rata i oslobađanje okupiranog teritorija pod suverenitet RH.

Osim veterana obrambenog Domovinskog rata ima i odanih Hrvatskih Domoljuba iz susjedne Bosne i Hercegovine te iz redova Hrvatskog iseljeništva koji sudjeluju ravnopravno sa utemeljiteljima stranke i moderiraju je u jednu suvremenu političku opciju, koja će istinski i pošteno zastupati interesa naroda i Domovine.

BDSH je politička stranka koja nije isključiva, svi su dobro došli bez obzira na vjersku, nacionalnu i rasnu pripadnost kao i politička uvjerenja a jedini je uvjet da moraju biti domoljubi, raditi časno i pošteno u interesu naroda i domovine i poštivati hrvatski Ustav.

Politički stavoviUredi

 
BDSH - VLADAVINA PRAVA

Temeljna načela stranke

BDSH temeljna načela stranke proizlaze iz skupa povijesnih i državno-pravnih činjenica hrvatske državnosti te vjekovnu težnju hrvatske nacije za očuvanjem nacionalne samostalnosti i postizanjem teritorijalnoga jedinstva hrvatskih zemalja. Stranka temelji svoje djelovanje na činjenici da su se hrvatski državljani 19.05.1991. ne referendumu velikom većinom izjasnili o samostalnosti te ustavno-pravno razdraživanju od bivših republika. Izvršena je teška agresija na Republiku Hrvatsku od strane JNA, Srbije i Crne Gore, dijela srbočetničkih hrvatskih i bosanskohercegovačkih državljana uz velike ljudske i materijalne štete. Republika Hrvatska obranila je suverenost te ustavno-pravni poredak uz veliku požrtvovnost branitelja, hrvatskog naroda u Hrvatskoj, iseljeništvu te ostalih državljana RH . Međunarodno priznat teritorij vratila u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske nakon niza neuspjelih mirovnih akcijskih međunarodnih planova, legitimnim redarstvenim akcijama i mirnom reintegracijom.

Politički stavoviUredi

BDSH je stranka naroda i kao takva temelji svoje djelovanje na, slobodi, demokraciji i domoljublju. BDSH-a želi oblikovati javni život u službi svih državljana Republike Hrvatske. Stranka nastupa kao politička snaga u Republici Hrvatskoj i kao pripadnica političkog podneblja zapadnih demokracija, koje su nastale na vrijednostima i iskustvenim temeljima univerzalne kršćanske baštine uzajamnosti, solidarnosti, obazrivosti, slobode, pravičnosti, snošljivosti, uvažavanju posebnosti i pluralizma. BDSH uzima u obzir iskustva i interese širokih društvenih slojeva. BDSH-a se oslanja na povijesna iskustva i tradicionalne vrijednosti te promiče ideju slobodnog društva pojedinaca kao i slobodnog i društveno odgovornog gospodarstva. BDSH-a štiti ponos i integritet svih Hrvatskih branitelja i domoljuba. BDSH želi u svojem djelovanju povezati iseljenu i tuzemnu Hrvatsku, svojim djelovanjem stvoriti zakonske okvire koji će omogućiti ulaganja iseljene Hrvatske u Republiku Hrvatsku na ravnopravnih osnovama, gospodarski napredak, samim time i prestanak iseljavanja hrvatske mladosti.

Citat sa skupštine stranke:

"Zašto se usuđujemo? 1990-ih godina preuzeli smo odgovornost obrane od agresije referendumske volje naroda o samostalnosti, ustavno-pravnog poredka domovine nam republike Hrvatske, zaustavili smo srbočetničku agresiju. Nakon niza legitimnih vojno-redarstvenih akcija vratili smo okupirane dijelove republike Hrvatske u ustavnopravni poredak. Časno smo završili posao i predali političkim opcijama domovinu na upravljanje. Zbog lošeg upravljanja dosadašnjih političkih opcija, svakim danom sve gore situacije, bez vidljive naznake oporavka, dijelimo sudbinu hrvatskog naroda te ostalih državljana Republike Hrvatske i ne možemo više šutjeti. Nasljeđujemo nacionalno uništenje bez jasne definicije nacionalnih i gospodarskih interesa i strategije, urušene vrijednosti u svim segmentima vlasti, gospodarstva i društva, opljačkanu i pokradenu domovinu, marginaliziranu i zakonskim manipulacijama ušutkanu braniteljsku populaciju. Pojedine braniteljske udruge opstruiranih od političkih opcija u političke svrhe, ovisne o proračunskim sredstvima, na taj način gube interes braniteljske populacije i smisao postojanja."

Definicija ciljeva StrankeUredi

BDSH želi jasnom definicijama odrediti nacionalne vrijednosti, nacionalnu i gospodarsku dugoročnu strategiju, svim pojedincima koji su ne zakonito stekli imovinu oduzeti te predati na upravljanje istinskom vlasniku, hrvatskom narodu i ostalim državljanima Republike Hrvatske. Izvršiti smjenu generacije u tijelima uspravljanja i vlasti, omogućiti i uvesti mlade ljude u upravljane domovinom nam Republikom Hrvatskom. Sami ćemo u svojim redovima napraviti reda kako bi zaustavili inflaciju vrijednosti Domovinskog rata. Sa našim narodom kao i 1991. godine dijeleći sudbinu zajedno, vratiti dostojanstvo čovjeka i materijalnu sigurnost"

Motto strankeUredi

"ZA HRVATSKU UVIJEK!"

Proces donošenje zaključaka, odluka i akataUredi

Braniteljsko domoljubna stranka Hrvatske (BDSH) je uvela oblik unutarstranačke demokracije koji uključuje široko sudjelovanje (participaciju) svi članova koji to žele, nezavisni građana iz raznih sfera i struka i predstavnika nevladini udruga (partnera) u process donošenje odluka. U tu koncepciju uključeni su i oblici suodlučivanja po kojem se ravnopravno uvažava participativnost stranački, nezavisni i stručni suradnika (suodlučivanje).

Ovakav unutarstranački process donošenje odluka je prvi takav u Republici Hrvatskoj i kao takav služi kao živi dokaz toga da piramidalno vladanje u svim ostalim strankama u RH po šablonu prijašne Komunističke partije jugoslavije (KPJ) nije isključivi naćin vladanja. BDSH drži do toga kako sama riječ ‘vlast’ i ‘vladanje’ u dosadašnjoj politici u RH predstavlja diktaturu onih opcija koje drže večinu u Saboru RH. BDSH smatra kako svojim primjerom unutarstranačkog procesa odlučivanja ruši totalitaristički concept ‘vladanja’ koji je evidentno na snazi u političkoj sceni RH. Isto tako znamo kako samim uvođenjem takvog koncepta smo počinili ogroman korak u procesu demokratizacije društva i političke scene u Republici Hrvatskoj.

Institucije direktne demokracije, kao što su referendum, pravo na zakonodavnu inicijativu, pravo na sudjelovanje u savjetodavnim tijelma koja pripremaju odluke itd su alati koje BDSH smatra najvažnijim u demokraciji, ne negira se koncepcija i uloga ustanova predstavničke demokracije, već se osigurava i particpativnost državljana u procesu donošenje zaključaka, odluka i zakonski akata, na taj način osigurava se to da ‘Zastupnici’ zastupaju birače (državljane) a ne samo svoje ‘stranke’ (partije).

Vanjske povezniceUredi

  • Službena stranica stranke u Domovini: bdshr.hr
  • Službena stranica stranke u iseljeništvu: bdsh.info
  • Platforma za javan, otvoren i transparentan rad u poltiičkim raspravama i procesima: domoljub.org