Britanske podmornice klase H
Klasa H je klasa obalnih podmornica koje su izrađene u SAD-u (a kasnije u i Velikoj Britaniji) za potrebe Britanske kraljevske ratne mornarice.
| Klasa "H" | |
|---|---|
 | |
| Pregled klase | |
| Operateri: | Britanska kraljevska ratna mornarica |
| Karakteristike klase | |
| Deplasman: | t (površinski) t (podvodni) |
| Dužina: | 45,8 m (američka serija) 52,7 m (britanska serija) |
| Širina: | 4,7 m 4,8 m |
| Visina: | 3,8 m 4,0 m |
Razvoj uredi
Daljnji razvoj i primjena obalnih podmornica koje je koristila britanska mornarica vodi nas do klase H. Još početkom 1914. godine britanski Admiralitet i brodogradilište su počeli razmišljati o tome da se u SAD-u kupi određeni broj obalnih podmornica suvremenijeg koncepta. Izbijanje Prvog svjetskog rata i odjek velikih njemačkih uspjeha u podmorničarskom ratu nagnali su britanski vojni vrh na brzu reakciju. Već u studenom 1914. potpisan je ugovor o izgradnji i isporuci 20 obalnih podmornica s američke klase H.
Proizvodnja uredi
Proizvodnja je započela početkom prosinca iste godine a prve dvije podmornice su bile završene krajem svibnja 1915. Ukupna narudžba od 20 podmornica bila je podijeljena na dvije grupe: po deset podmornica gradili su Vickersova podružnica u kanadskom Montrealu (H1 - H10), dok je drugih deset gradilo američko brodogradilište Fore River u Quinciyu.
Sve podmornice koje je gradio kanadski Vickers bile su isporučene tijekom 1915. godine. Podmornice H11 i H12 bile su jedine podmornice iz drugog, američkog dijela narudžbe, koje su 1916. isporučene Velikoj Britaniji (službovale su u sklopu 14. podmorničarske flotile u Blythu). Šest podmornice H13 te H16-H20 Britanija je isporučila Čileu kao kompenzaciju za ratne i trgovačke brodove koje je Čile naručio i gradio u Britaniji i koje je Britanija zadržala nakon izbijanju rata. Preostale dvije podmornice H14 i H15 predane su u travnju 1919. kanadskoj mornarici.
Potkraj 1916. potpisan je ugovor o izgradnji modificiranih podmornica klase H na domaćim navozima. Kobilica za prvu podmornicu domaće klase H (u stručnoj literaturi poznatoj i kao klasa H.21) položena je u Vickersovom brodogradilištu u Barrow-in-Furnesu u veljači 1917. Postojali su planovi o izgradnji velike flote od 50 i više podvodnih plovila ove klase. Taj posao podijeljen je na čak šest brodogradilišta prema sljedećem rasporedu:
- Vickers (Barrow-in-Furnes) (H21-H32) 1917. – 1919.
- Cammell Laird (Birkenhead) (H33-H38) 1917. – 1919.
- Armstrong Whitworth (Newcastle-on-Tyne) (H39-H46) 1917. – 1920.
- Beardmore (Dalmuir) (H47-H50) 1917. – 1920.
- HM Dockyard (Pembroke) (H51-H52) 1917. – 1919.
- Chatam (Devenport) (H53-H54) 1917. – 1920.
Tijekom izgradnje otkazana je proizvodnja podmornica H35-H40, H45, H46 te naknadno naručene H53 I H54. Samo je brodogradilište Vickers uspjelo, od svojih 13 podmornica koliko je gradilo, čak 10 isporučiti do završetka rata, a ostale tri do početka rujna 1919. Uz nju, samo je još brodogradilište Armstrong do kraja rata uspjelo mornarici isporučiti u listopadu 1918. podmornicu H41. Od ukupno planiranih 54 plovne jedinice ove klase izgrađeno ih je samo 21, od tog broja gotovo polovina je isporučena poslije završetka rata.
Dizajn uredi
Prema tehničkim karakteristikama bilo je nekoliko značajnijih razlika između prve i druge serije podmornica H tj. između američkih i modificiranih britanskih podmornica. Te razlike odnosile su se ponajprije na veće vanjske dimenzije i deplasmane britanske inačice, ali i promjenu naoružanja jer su Britanci na svojim podmornicama ugradili torpedne cijevi za nova Whiteheadova torpeda kalibra 533 mm.[1] Modificirane britanske podmornice klase H.21 postale su prve britanske dvoosovinske jednotrupne podmornice.
Povijest uporabe uredi
Podmornice klase H (uglavnom one iz prve američke serije) sudjelovale su u ratnim aktivnostima. Četiri od njih su izgubljene; H3 (naletjela na minu i potonula 15. srpnja 1916. u Boki kotorskoj) H5, H6 i H10.
Bilješke uredi
- ↑ J.J. Tall & Paul Kemp, HM Submarines In Camera, (1996.) str.64
Izvori uredi
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- Povijest britanskog podmorničarstva - Obalne podmornice klasa A, B, C i H - br. 217 Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2009. (Wayback Machine)
- J.J. Tall & Paul Kemp, HM Submarines In Camera, (1996.), Blitz Editions, ISBN 1-85605-433-0