Burulijski čir

bolest

Burulijski čir (također poznat kao Bairnsdaleski, Searlsov ili Daintreejski čir[1][2][3]) zarazna je bolest uzrokovana Mycobacterium ulcerans.[4] Rani stadij infekcije karakterizira bezbolan nodul ili oteklina.[4] Ovaj nodul može prijeći u ulkus.[4] Čir može biti veći unutar tkiva nego što se čini na površini kože,[5] te može biti okružen oteklinom.[5] S pogoršanjem bolesti može doći do infekcije kosti.[4] Burulijski čirevi najčešće se nalaze na rukama ili nogama,[4] a vrućica se rijetko javlja.[4]

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM A31.1 Uredi na Wikipodatcima
MeSH D054312 Uredi na Wikipodatcima
Burulijski čir na gležnju oboljelog iz Gane.

Uzrok

uredi

M. ulcerans otpušta toksin poznat kao miolakton, koji smanjuje fuknciju imunosnog sustava te vodi do smrti tkiva.[4] Druge bakterije iz iste obitelji uzročnici su tuberkuloze te gube (M. tuberculosis uzrokuje tuberkulozu, a M. leprae gubu).[4] Nije poznato kako se bolest prenosi.,[4] no moguće je da kao izvor sudjeluje voda.[5] Zaključno s 2013. godinom još nema učinkovitog cjepiva.[4][6]

Liječenje

uredi

Ako se liječenjem započne rano, terapija antibioticima tijekom osam tjedana učinkovita je u 80 % slučajeva.[4] Liječenje često uključuje rifampicin te streptomicin.[4] Klaritromicin ili moksifloksacin se katkad koriste umjesto streptomicina.[4] Drugo liječenje uključuje kirurško izrezivanje čira.[4][7] Nakon cijeljenja infekcije, na području čira u pravilu ostaje ožiljak.[6]

Epidemiologija

uredi

Burulijski čir najčešće se javlja u ruralnim područjima Subsaharske Afrike, pogotovo u Obali bjelokosti, no može se javiti i u Aziji, zapadnom Pacifiku, te Americi.[4] Opisani su slučajevi u više od 32 zemlje.[5] Godišnje se javlja oko pet do šest slučajeva.[4] Bolest se, osim u ljudi, javlja i u nekih životinja.[4] Albert Ruskin Cook prvi je opisao burulijski čir 1897. godine.[5]

Literatura

uredi
  1. James, William D.; Berger, Timothy G.; i dr. 2006. Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. str. 340. ISBN 0-7216-2921-0 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. 2007. Dermatology: 2-Volume Set. Mosby. St. Louis. Chapter 74. ISBN 1-4160-2999-0CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. Lavender CJ, Senanayake SN, Fyfe JA; i dr. Siječanj 2007. First case of Mycobacterium ulcerans disease (Bairnsdale or Buruli ulcer) acquired in New South Wales. Med. J. Aust. 186 (2): 62–3. PMID 17223764 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. a b c d e f g h i j k l m n o p q Buruli ulcer (Mycobacterium ulcerans infection) Fact sheet N°199. World Health Organization. Lipanj 2013. Pristupljeno 23. veljače 2014.
  5. a b c d e Nakanaga, K; Yotsu, RR; Hoshino, Y; Suzuki, K; Makino, M; Ishii, N. 2013. Buruli ulcer and mycolactone-producing mycobacteria. Japanese journal of infectious diseases. 66 (2): 83–8. PMID 23514902
  6. a b Einarsdottir T, Huygen K. Studeni 2011. Buruli ulcer. Hum Vaccin. 7 (11): 1198–203. doi:10.4161/hv.7.11.17751. PMID 22048117
  7. Sizaire V, Nackers F, Comte E, Portaels F. 2006. Mycobacterium ulcerans infection: control, diagnosis, and treatment. Lancet Infect Dis. 6 (5): 288–296. doi:10.1016/S1473-3099(06)70464-9. PMID 16631549CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
     Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!