Casa Luis Barragán

Kuća i studio Luisa Barragána (šp. Casa Estudio Luis Barragán) na brojevima 12. i 14. ulice General Francisco Ramirez u blizini postaje podzemne željeznice Constituyentes (četvrt Tacubaya glavnog grada Meksika, grada Meksika), je nakon Drugog svjetskog rata bila rezidencija arhitekta Luisa Barragána do njegove smrti 1988. godine.

Kuća i studio Luisa Barragána
Svjetska baština – UNESCO
Država	Meksiko
Godina uvrštenja	2004. (28. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii
Ugroženost	-
Poveznica	UNESCO:1136
Koordinate	19°25′6″N 99°11′54″W
Casa Luis Barragán class=notpageimage| Lokacija kuće Luisa Barragána u Meksiku

Tlocrt donjeg kata Barraganove kuće

Ova betonska trokatnica površine 1.162 m², sagrađena 1948. godine, sa svojim privatnim vrtom savršeno predstavlja Barraganov stil u kojemu je spojio težnje moderne arhitekture s elementima meksičke narodne umjetnosti. Tako je Barraganov dom postao jedno od najutjecajnijih djela moderne arhitekture, osobito u izgradnji modernih vrtova, trgova i krajolika. Zbog toga je Kuća Luisa Barragána upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 2004. godine kao „umjetnički manifest, nastao kao rezultat kritike i obnove pokreta moderne arhitekture, koji postiže spoj kulturnih tradicija i umjetničkih stilova, prije svega meksičke baštine, ali i drugih pristupa”.

Danas je muzej kojim upravlja »Fundacija arhitekture Luis Barragán« (Fundación de Arquitectura Tapatía Luis Barragán) i može se obići samo uz vodiče.

Odlike

Barragan je najprije betonom i gipsom preuredio postojeću kuću Ortega, a nakon što je kupio susjedno zemljište otpočeo je nadogradnju studija na sjeveru i vrta na zapadu kuće.

Na ulazu je pročelje izjednačeno s izgledom susjednih fasada masivnih zidova s preciznim otvorima, te se ističe tek svojom veličinom. Kuća time naglašava da je dom gospodina višeg staleža, ali u isto vrijeme njegovi skromni materijali govore o introspektivnoj i intimnoj prirodi. Vanjski zidovi su sačuvali boju i prirodnu hrapavost ožbukanog betona.

Unutra se do odvojena blagovaonica dolazi iz hodnika i dnevnog boravka uz koji se nalazi mala trpezarija i kuhinja. Svi ovi prostori su otvoreni prema vrtu. Na prvom katu su spavaća soba i gostinjska soba, kao i tzv. „poslijepodnevna soba” (za odmor). Na drugom katu se nalaze uslužbe prostorije i krovnna terasa. Gornjem katu se pristupa putem uskog stubišta bez ograde. Različiti katovi nisu u istoj razini, ali su dizajnirani kako bi se omogućio prostor različitih visina. Tako je dnevni boravak na dva kata. Unutarnji prostori su uglavnom osvijetljeni prirodnom svjetlošću kroz brojne otvore, a jedini vještački izvori svjetla su malene svjetiljke na malim stolovima.

Sjeverni dio je rezerviran za studio s izravnim pristupom s ulice, ali i unutarnjim pristupom iz dnevnog boravka, te s vrtom kroz posebno dvorište. Uz ulicu se nalaze dva mala ureda, a na katu je privatni ured.

Iz dvorišta zgrada izgelda potpuno drugačije nego s ulične strane. Kvalitete Barragánove arhitekture su najizražajnije u interijeru gdje se igra s jakim neharmonijskim shemama boja (npr. snažna ružičasta ili žuta u kontrastu sa sivim betonom), tako se grubo vulkansko kamenje u predvorju proteže kroz druga vrata u hodnik. Vrt je u početku bio zamišljen kao velika ravna travnata površina, ali je Barragán kasnije pustio da raste potpuno slobodno.

• 
  Pogled na kuću s ulice
• 
  Predsoblje
• 
  Stube čitaonice su jedan od najpoznatijih detalja kuće
• 
  Dnevni boravak s pogledom na vrt
• 
  Veranda na krovu

Vanjske poveznice

• Službena stranica instituta  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. veljače 2010. (Wayback Machine)
• Fotografije na UNESCO-ovim službenim stranicama  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. veljače 2012. (Wayback Machine) (engl.)