Cikorija

Cikorija (divlja vodopija, obična vodopija, vuzlika, konjska trava, kažiput, vodoplav, radič, latinski: Cichorium intybus) kod nas se naziva još i vodopija, goluguza, kažiput, konjska trava, konjogriz, sunčevo cvijeće. To je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (rod vodopija). Često se pod imenom cikorije podrazumjeva varijanta endivije - crispa, a ta pogreška je duboko ukorijenjena, pogotovo u Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama[1][2]. Pradomovina joj je Europa gdje je posvuda prisutna, ali se udomaćila i u SAD i Australiji. Može ju se pronaći posvuda, raste kao korov, pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama, obodima šuma.

Cikorija
Ilustracija dijelova cikorije (Cichorium intybus)
Ilustracija dijelova cikorije
(Cichorium intybus)
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Cichorium
Vrsta: C. intybus
Dvojno ime
Cichorium intybus
L.

Izgled cikorijeUredi

Cikorija je višegodišnja zeljasta biljka, naraste do 1.5 metar. Biljka ima valjkasto-vretenasti korijen, izvana žućkast, a iznutra bijel. Stabljika je duga, čvrsta i razgranata. Listovi su duguljasti, grubo nazubljeni, suženi u dršku, sliče listovima maslačka. Cvijet biljke je svijetloplave boje, s ljubičastim prašnicima koji imaju svijetliji vrh. Okus biljke je gorak, kako listova, tako i korijena.

Divlja cikorijaUredi

Listovi divlje cikorije su gorki i opori. Bez obzira na takav ukus divlja cikorija je specijalitet u nekim kuhinjama, npr u talijanskim kuhinjama regija Liguria i Puglia, zatim u španjolskoj regiji Katalonija, kod nas u Dalmaciji, zatim u kuhinjama Grčke i Turske.[3] Poznato jelo od cikorije je ligurska Fave e Cicorie Selvatiche.[4]

Gorčina se smanjuje kuhanjem a dodaju im se i drugi dodaci koji mijenjaju ukus, npr. češnjak, slane srdele ili inćuni, te se tako upotrebljavaju kao preljev na talijanskim tjesteninama[5] ili kao dodatak jelima od mesa.[6]

Uzgajana cikorijaUredi

Cikorija se uzgaja iz više razloga, radi svojih listova, koji se najčešće jedu sirovi, kao salata. Uzgojena cikorija se najčešće dijeli na tri tipa, a svaki tip ima mnogo inačica:[7]

  • Radič je uobičajeno crvene boje ili crveno-zelene. Ponekad ovaj tip nazivaju crvena endivija ili crvena cikorija. Ima gorkast okus, kao i specifičnu aromu, jede se sirov, a ponekad i lagano podušen na pari.
  • Sugarloaf cikorija ili slatkasta cikorija, naliči na salatu i nije gorka poput obične cikorije.
  • Belgijska endivija, poznata i kao Francuska endivija, witlof na Nizozemskom, witloof U SAD i Australiji, chicory u UK, i chicon u dijelovima sjeverne Francuske.

Koristi cikorijeUredi

Iz korijena cikorije se proizvodi sirovina za bijelu kavu.

 
Cvijet cikorije
 
Belgijska endivija
 
Crtež belgijske endivije
 
Zašiljeni listovi

IzvoriUredi

  1. "Arhivirana kopija" pristupljeno 7. siječnja 2011.
  2. http://plantanswers.tamu.edu/vegetables/endive.html
  3. "Tijen İnaltong - Divlje trava Turske" pristupljeno 7. siječnja 2011.
  4. "Recepta - Fave e Cicorie Selvatiche" pristupljeno 7. siječnja 2011.
  5. Spaghetti od divlje cikorije
  6. Jaume Fàbrega, El gust d'un poble: els plats més famosos de la cuina catalana. Llomillo fregit amb xicoires
  7. "Arhivirana kopija" pristupljeno 11. siječnja 2011.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Cikorija.