Cjepivo protiv parotitisa
Cjepivo protiv parotitisa uspješno sprječava zaušnjake. Kada je većina stanovništva procijepljena, smanjuje se učestalost komplikacija ove bolesti.[1] Procjenjuje se da je učinkovitost cjepiva 85% kod procijepljenosti stanovništva od 90%,[2] ali za dugotrajnu prevenciju potrebne su dvije doze cjepiva. Prva doza preporuča se u dobi između 12 i 18 mjeseci,a druga se tipično daje između druge i šeste godine života.[1] Upotreba ovog cjepiva mogla bi biti korisna i u onih koji nisu imuni, a bili su izloženi ovoj bolesti.[3]
Sigurnost
urediCjepivo protiv parotitisa je vrlo sigurno, s uglavnom blagim nuspojavama.[1][3] Na mjestu injekcije može se javiti blaga bol i oteklina, uz blagu vrućicu. Značajnije nuspojave su rijetke.[1] Nema dostatnih dokaza o povezanosti cjepiva s neurološkim komplikacijama.[3] Cjepivo se ne bi trebalo davati za vrijeme trudnoće niti osobama s teškom imunodeficijencijom.[1] Ipak, nisu zabilježeni loši ishodi među djecom majki koje su primile cjepivo za vrijeme trudnoće.[1][3] Iako se cjepivo proizvodi u pilećim stanicama, može se davati osobama s alergijom na jaja.[3]
Upotreba
urediVećina razvijenih zemalja te mnoge zemlje u razvoju kombiniraju ovo cjepivo s cjepivom protiv ospica i cjepivom protiv rubeole, poznatim kao MoPaRu.[1] Dostupna je i kombinacija ova tri cjepiva uz dodatak cjepiva protiv vodenih kozica, poznata kao MMRV.[3] Od 2015. godine 110 zemalja koristi cjepivo u ovom obliku. U područjima gdje je većina stanovništva procijepljena, učestalost zaušnjaka smanjila se za više od 90%. Podijeljeno je gotovo pola milijarde doza cjepiva u raznim oblicima.[1]
Povijest, društvo i kultura
urediPrvo cjepivo protiv parotitisa licencirano je 1948. godine, no ovaj oblik je imao samo kratkotrajni učinak.[3] Poboljšana cjepiva postala su komercijalno dostupna 60-tih godina 20. stoljeća. Prvotni oblik cjepiva koristio je inaktivirani virus, no kasniji pripravci su sadržavali živi oslabljeni virus.[1] Cjepivo se nalazi na Popisu najvažnijih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, nužnih u sustavu primarne zdravstvene zaštite.[4] Od 2007. godine u uporabi se nalazi više različitih oblika cjepiva protiv parotitisa.[1]
Izvori
uredi- ↑ a b c d e f g h i j Mumps virus vaccines (PDF). Weekly epidemiological record. 82 (7): 49–60. 16. veljače 2007. PMID 17304707
- ↑ Hviid A, Rubin S, Mühlemann K. Ožujak 2008. Mumps. The Lancet. 371 (9616): 932–44. doi:10.1016/S0140-6736(08)60419-5. PMID 18342688CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c d e f g Atkinson, William. Svibanj 2012. Mumps Epidemiology and Prevention of Vaccine-Preventable Diseases. 12 izdanje. Public Health Foundation. str. Chapter 14. ISBN 9780983263135
- ↑ WHO Model List of EssentialMedicines (PDF). World Health Organization. Listopad 2013. Pristupljeno 22. travnja 2014.
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom! |