Crna knjiga komunizma

Crna knjiga komunizma - Zločini, teror, represija knjiga je koja opisuje povijest represije, zločine i teror u komunističkim državama. Knjiga je izvorno objavljena 1997. godine u Francuskoj pod naslovom, “Le Livre noir du communisme: Crimes, terreur, repression”. Crna knjiga komunizma je u različitim zemljama izazvala rasprave o revalorizaciji socijalizma, i pojavu pojma "Crveni holokaust". Taj pojam sugerira izjednačavanje jednopartijskih komunističkih režima s fašističkim (konkretno nacionalsocijalističkim). Također postavlja i pitanje o tome jesu li u međunarodnom socijalizmu bili počinjeni zločini protiv čovječnosti.

Stephane Courtois bio je sam prema vlastitim izjavama u prošlosti militantni komunist. O zločinima u socijalističkim zemljama mu u to vrijeme nije ništa bilo poznato.

Broj žrtava komunizma, prema Crnoj knjizi komunizma uredi

Crna knjiga navodi sljedeće procjene o broju ljudi ubijenih od strane komunističke vladavine u navedenim zemljama (Afrika i istočna Europa su navedene zbirno):

Rezolucija Vijeća Europe 1481 u sječnju 2006. temelji se na podacima iz crne knjige.

Već u uvodu Courtois tvrdi da je u komunističkim genocidima ubijeno četiri puta više ljudi nego što je ubijeno od strane Hitlerove osovine i želi privući pozornost da javnost sazna više o sličnosti tih dvaju ideologija. To je po Courtoisu nužno zbog komunističke ideologije koja i dalje ima mnogo sljedbenika.

Hrvatsko izdanje uredi

  • izdavači: Politička kultura, Golden marketing, Zagreb
  • godina: 1999.
  • ISBN 953-6213-20-6

Rezolucija parlamentarne skupština Vijeća Europe uredi

25. siječnja 2006. parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom 1481/2006 snažno osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima. U izvješću koje je prethodilo rezoluciji objavljen je broj žrtava iz crne knjige komunizma.

Kritika uredi

Zbog svoje posebne uloge tijekom i nakon hladnog rata komunistička Jugoslavija u zapadnom svijetu prikazivana je krajnje neobjektivno. U knjizi je potpuno prešućena samo komunistička Jugoslavija i njezini golemi poratni masovni zločini, te druge vrste najtežih nasilja i kršenja ljudskih prava iako je u odnosu na broj stanovnika režim pogubio veći postotak ljudi nego što je to bio slučaj u drugim europskim komunističkim državama.[1]

Dvojica koautora Crne knjige komunizma, Nicolas Werth i Jean-Louis Margolin, javno su se odrekli ovog projekta jer su smatrali da je Stéphane Courtois bio opsjednut dosezanjem brojke od 100 milijuna žrtava. Prema njihovom istraživanju, ukupan broj žrtava komunističkih režima je između 65 i 93 milijuna.[2]

Druge kritike Crne knjige uključuju neslaganje s teorijom Holodomora kao genocida nad ukrajinskim narodom, te uspoređivanja komunizma (odnosno lenjinizma) s nacizmom. Nicolas Werth je tako rekao kako u Sovjetskom Savezu "nisu postojali logori smrti", te da "Što se više uspoređuju komunizam i nacizam, to su razlike među njima očitije."[3][4]

Povezani članci uredi

Izvori uredi

  1. Dr. Florian Thomas Rulitz, Bleiburška i vetrinjska tragedija, Počasni bleiburški vod, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-7379-03-2, str. 25.
  2. Le Monde, 14 studeni 1997.
  3. http://www.theatlantic.com/past/docs/issues/2000/03/getty.htm
  4. Le Monde, 21 September 2000

Vanjske poveznice uredi

Nedovršeni članak Crna knjiga komunizma koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.