Eritrociti

Eritrociti (stgrč. ἐρυθρός = crveno; κύτος = šupljina) ili crvene krvne stanice su krvne stanice koje nastaju u koštanoj srži, a razgrađuju se u stanicama histiomonocitnog sustava u koštanoj srži, slezeni i jetri.

Živi eritrociti pod mikroskopom. Početak koagulacije krvi (rolo-formacija).

Uloga eritrocita je u prenošenju respiracijskih plinova i u regulaciji pH krvi.

Eritrociti ljudske vrste nemaju staničnu jezgru kao što je imaju eritrociti nekih drugih životinja.

Broj eritrocita kod zdravog čovjeka iznosi 4,2-5,9 milijuna po kubnom milimetru (mikrolitru) krvi zbog čega su to najbrojnije krvne stanice. Kod muškaraca je referentni raspon vrijednosti nešto veći (4,0-5,9x10¹²/L) nego kod žena (3,8-5,2x10¹²/L).

Životni ciklus

Proizvodnja eritrocita naziva se eritropoeza i regulirana je potrebama tkiva za kisikom. Ubrzana je u svim stanjima u kojima postoji apsolutni ili relativni manjak kisika (npr. slabokrvnost, dulji boravak na velikim visinama, bolesti respiracijskog i cirkulacijskog sustava). Vrši se u koštanoj srži gdje se odvija razvoj proeritroblasta do eritrocita. Na razvoj eritrocita utječu razni čimbenici: bjelančevine, željezo i dr.

Eritrociti u normalnim uvjetima žive 100-120 dana, a zatim se razgrađuju u jetri i slezeni.

Fizička svojstva

Oblik živog eritrocita je sličan bikonkavnom disku, što mu daje mogućnost lakog prolaženja kroz kapilare manjeg promjera od promjera eritrocita. Promjer je prosječno 7,2 μm, debljina 1,7-2,5 μm, zapremina 85-95 μm³, površina oko 128 μm².

Mnoštvo eritrocita s nekoliko trombocita i jednim leukocitom (desno). Obojano po Romanovskom.

Boja pojedinačnih nefiksiranih i neobojenih eritrocita je blijedo ružičasto-narančasta, a velike nakupine su crvene boje čija nijansa varira ovisno o stanju njihovog hemoglobina. Eritrociti obojani standardnim protokolima bojanja po Romanovskom su jasno ružičaste boje jer apsorbiraju eozin.

Ljudski eritrociti se sastoje od membrane i citoplazme. Membrana sadrži fosfolipidni dvosloj, bjelančevine i steroide, a citoplazma je bogata hemoglobinom te je mrežaste strukture koja se zove stroma.

Neke fizičke osobine eritrocita su: sedimentacija, aglutinacija, propustljivost i hemoliza. Sedimentacija eritrocita odnosi se na brzinu slijeganja u stupcu krvi. Aglutinacija je sljepljivanje u veće ili manje grupe. Propustljivost opne je nejednaka prema različitim tvarima tj. semipermeabilna. Na tjelesnoj temperaturi je propustljiva za vodu, kisik, ureu i dušik. Hemoliza je oštećenje eritrocita zbog djelovanja fizičkih i kemijskih faktora.

Od svih krvnih stanica najveće su gustoće te se pri centrifugiranju talože na dno posude.

Prijenos respiracijskih plinova

Najvažniji sastavni dio eritrocita je pigment hemoglobin koji daje boju krvi i čini 33 % njihove mase.

Normalni referentni raspon hemoglobina u krvi muškarca je 13,2-16.6 g/L, a žene 11,6-15 g/L.

Sastoji se od bjelančevine globina i boje hema koja je organski spoj željeza. Glavna funkcija hemoglobina je prijenos kisika, ali sudjeluje i u prijenosu ugljikovog dioksida i regulaciji acidobazne ravnoteže. Vezanje kisika na hemoglobin stvara oksihemoglobin što daje jarkocrvenu boju arterijske krvi, a vezanje ugljikovog dioksida stvara karbaminohemoglobin koji daje zagasito crvenu boju krvi koja teče venama.

Hemoglobin također podliježe procesu raspadanja čime prelazi u boju bilirubin koja se izlučuje u žučnjak, a oslobođeno željezo se može iskoristiti za sintezu novih molekula hemoglobina ili se može pohraniti u skladištima željeza u tijelu.

Vidi još

Eritrocitne konstante