Pitoma mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) je dvogodišnja povrtlarska biljka iz porodice Apiaceae, čiji se korijen koristi u prehrani.

Pitoma mrkva
Daucus carota subsp. sativus
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Apiales
Porodica:Apiaceae
Rod:Daucus
Vrsta:Daucus carota
Trojno ime
Daucus carota sativus
L.

Korijen pitome mrkve je vretenast, obično narančaste boje. Stabiljka domaćih vrsta obično raste do 20-40 cm. Cvijetovi su joj bijeli i skupljeni u štitaste cvatove. Sije se u rano proljeće, te tijekom ljeta i jeseni dostiže svoju punu visinu, a cvjeta tek sljedeće godine. Divlji oblici imaju bijel i žilav korijen iz kojeg izbija do 1 metar visoka i razgranata stabljika. Pripadnici roda imaju pretežno dvopolne cvjetove.

Korijen pitome mrkve

Rod kojem pripada obuhvaća oko 60 vrsta, a najpoznatija je upravo pitoma mrkva (Daucus carota), koja u prirodi i kulturi ima veliki broj podvrsta. Pitoma mrkva je od svih vrsta iz svog roda i globalno najrasprostranjenija. Mrkve koje nisu narančaste, nego purpurne, žute ili bijele boje, obično nastaju uzgajanjem u cilju prodaje.

Mrkva se koristi u svježem stanju, kuhana, konzervirana (ukiseljena), sjeckana suha (kao začin) itd. Karakterističnu narančastu boju mrkve uzrokuje beta-karoten, koji se u organizmu ljudi metabolizira u vitamin A, ali samo kad su u crijevima prisutne žučne kiseline.[1] Pored toga, mrkva sadrži i vitamine B i C, alkaloide, eterična i masna ulja i organske kiseline. Također je bogata vlaknima, antioksidansima i mineralima.

Izvori

uredi