Dhaulagiri
Dhaulagiri (धौलागिरी) je planina na u Nepalu, u planinskom lancu Dhaulagiri Himal, koji je dio lanca Himalaje. Jedna od ukupno četrnaest planina viših od 8000 metara, i s 8167 metara nadmorske visine, sedma najviša planina na svijetu.
Dhaulagiri | |
---|---|
Planina | |
Položaj | |
Koordinate | 28°41′54″N 83°29′15″E / 28.69833°N 83.48750°E |
Država | Nepal, Dhawalagiri, |
Dio gorja | Dhaulagiri Himal, dio Himalaje |
Fizikalne osobine | |
Najviši vrh | 8167 m |
Planinarstvo | |
Prvi uspon | 13. svibnja 1960. Kurt Diemberger Peter Diener Ernst Forrer Albin Schelbert Nyima Dorji Nawang Dorji članovi švicarsko-austrijskog tima |
Najlakša staza | snježno/ledeni uspon |
Opis i otkriće
urediPlanina, čiji naziv u prevodu s tibetanskog znači "bijela planina", otkrivena je 1808., te je na osnovu izračuna Williama Spencera Webba[1] proglašena najvišom planinom na svijetu, status koje je održavala 30 godina do otkrića Kangchenjunge. Locirana je sjeverno od Pokhare, važnog regionalnog grada i turističkog odredišta. Dubokim kanjonom Kali Gandaki odijeljena je od lanca Annapurna Himal, koji sadrži Annapurnu, također jedan od vrhova iznad 8000 m visine. Visina u odnosu na dno planine jedna je od najvećih na svijetu, jer se uzdiže 7000 m iznad jugoistočnog kanjona Kali Gandaki na 30 km horizontalne udaljenosti, koji je posebno impresivan zbog neposredne blizine rijeci dva izvanredno visoka planinska vrha. Južnu i zapadnu stranu planine Dhaulagiri karakteriziraju masivne strmine koje se uzdižu 4000 metara u odnosu na dno planine. Među manjim vrhovima u lancu, Gurja Himal također sadrži vrlo strme litice na južnoj strani.
Usponi
urediDhaulagiri je prvi put osvojen 13. svibnja 1960., kada se na vrh popela švicarsko- austrijska ekspedicija predvođena Maxom Eiselinom, dok su sam vrhunac osvojili Kurt Diemberger, Peter Diener, Ernst Forrer, Albin Schelbert, Nyima Dorji i Nawang Dorji, preko sjeveroistočnog hrpta, koji je istražila godinu dana ranije austrijska ekspedicija predvođena Fritzom Moravecom.[2] Također, to je bila prva himalajska ekspedicija s podrškom zrakoplova težeg od zraka, iako se sam zrakoplov, Pilatus PC-6, srušio tijekom prilaženja te je kasnije napušten u "Skrivenoj Dolini", sjeverno od planine. Drugi uspon postigao je 1970. japanski tim, kada su se 20. listopada na vrh popeli Tetsuji Kawada i Lhakpa Tenzing. Većina uspona postignuta je putem prvog uspona na vrhunac, no usponi su također obavljani iz skoro svih ostalih smjerova.
Galerija
uredi-
Pogled iz Ghorepani, Nepal.
-
2001.
-
Pogled s Poon Hill, Nepal.
-
Dhaulagiri i Muktinath.
Izvori
uredi- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2010. Pristupljeno 17. svibnja 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2016. Pristupljeno 17. svibnja 2009. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Vanjske poveznice
uredi- peakware.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. siječnja 2010. (Wayback Machine)
- summitpost.org Detaljni opis trekinga i prvog uspona
- britannica.com