Dragutin Domjanić

Dragutin Milivoj Domjanić (Adamovec, 12. rujna 1875.Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski pravnik i pjesnik.

Dragutin Domjanić

Spomen-poprsje na Strossmayerovom trgu u Zagrebu
Puno ime Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić
Pseudonim Milivoj Seljan
Vujec Grga
Rođenje 12. rujna 1875.
Adamovec
Smrt 7. lipnja 1933.
Zagreb
Zanimanje pravnik, književnik
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija, pjesma u prozi
Književni period modernizam
Važnija djela
  • :::"Kipci i popevke" (1917.)
    "Vu suncu i senci" (1927.)
    "Po dragomu kraju" (1933.)
Portal o životopisima

Životopis uredi

Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine.[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.

Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921. – 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sam slagal.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.

Stil uredi

Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizima i kavalirima minulih dana. Kroz svoja djela Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka Kipci i popevke, a pjesme Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Djela uredi

Spomen uredi

 
Spomen-ploča na kući u Gundulićevoj ulici u Zagrebu u kojoj je umro Dragutin Domjanić.
  • Osnovna škola Dragutina Domjanića, Zagreb[2]
  • Osnovna škola Dragutina Domjanića, Sveti Ivan Zelina[3]
  • Recital suvremenog kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić, Sveti Ivan Zelina[4]
  • Smotra dječjega kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić, Sveti Ivan Zelina[5]
  • Kulturno-umjetničko društvo Dragutin Domjanić, Adamovec[6]

Bibliografija uredi

Izvori uredi

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., ISBN 978-953-95772-0-7
  2. os-ddomjanica-zg.skole.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. prosinca 2021. Pristupljeno 9. siječnja 2022. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. os-ddomjanic-zelina.skole.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. prosinca 2021. Pristupljeno 9. siječnja 2022. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Recital suvremenog kajkavskog pjesništva Dragutin Domjanić, www.pou-zelina.hr, pristupljeno 18. prosinca 2021.
  5. Smotra dječjega kajkavskog pjesništva Dragutin DomjanićArhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2021. (Wayback Machine), www.pou-zelina.hr, pristupljeno 18. prosinca 2021.
  6. Kulturno-umjetničko društvo Dragutin Domjanić, festivalglazbezagreb.org, arhivirano 16. siječnja 2021., pristupljeno 18. prosinca 2021.

Vanjske poveznice uredi

Mrežna mjesta