Druidi (lat. druidae, iz galskoga; kelt. deru = hrast) je naziv za svećenički stalež u antičkom keltskom svijetu. Druidizam se prakticirao na području zapadne Europe, sjeverno od Alpa i na britanskom otočju sve do prevlasti kršćanstva. Druidi su štovali mnogo bogova, ali i prirodu i njezine elemente. Utjecaj druida bio je i socijalni i religijski. Osim što su obavljali dužnosti svećenika, bili su filozofi, suci, liječnici i učitelji.[1][2]

Ilustracija druida iz knjige "The Costume of the Original Inhabitants of the British Islands" S.R. Meyricka i C.H. Smitha (1815.)

Spominju ih grčki i rimski pisci ( Diogen Laertije, Gaj Julije Cezar, Plinije, Diodor Sicilski i Tacit). O njihovu se učenju zna malo, a neodređeni podatci sačuvali su se u usmenoj predaji, u welških pisaca i u irskom folkloru, gdje su nastale legende o njihovoj učenosti i filozofiji. Druidi su prinosili žrtve, često i ljudske, a nisu znali za hramove ni likove bogova.[1]

Druidski horoskop uredi

Druidski "kalendar drveća" godinu je dijelio na 14 dijelova, od kojih je 13 dijelova imalo po 28 dana, dok je posljednji sadržavao samo jedan dan. Taj je dan – po druidskom vjerovanju – djelić vječnosti smješten između kraja i početka svega što nas okružuje:[3]

Danom 23. prosinca zatvara se ciklus od trinaest razdoblja koji predstavljaju druidsku godinu.[3]

Izvori uredi

  1. a b LZMK / Proleksis enciklopedija: druidi, pristupljeno 27. travnja 2015.
  2. LZMK / Hrvatska enciklopedija: druidi, pristupljeno 27. travnja 2015.
  3. a b AlterTV.org – Što ste po druidskom horoskopu?Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. travnja 2015. (Wayback Machine) pristupljeno 28. travnja 2015.

Vanjske poveznice uredi