Dušni dan
Dušni dan ili Spomen svih vjernih mrtvih, katolički je blagdan. Obilježava se dan nakon Svih svetih, 2. studenoga. Obilježava se i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama.
| Dušni dan | |
|---|---|
_-_The_Day_of_the_Dead_(1859).jpg) William Adolphe Bouguereau, Dušni dan
| |
| Slavi se u | Kršćanstvu |
| Spomendan | 2. studenoga |
 Portal o kršćanstvu
| |
PovijestUredi
Spomendan vjernih mrtvih nastao je inicijativom sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem I. tisućljeća, već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i spomendan mrtvih. Taj spomendan 998., sv. Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca, blagdan se proširio po Europi. Vatikan je službeno potvrdio ovaj blagdan 1311.
Španjolska je 1748. dobila povlasticu, da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetoga Oca, a treću za sve vjerne mrtve. Tu je povlasticu papa Benedikt XV. 1915. proširio na cijelu Crkvu.
Uz ovaj blagdan, kao i za blagdan Svih svetih,[1] običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.
BibliografijaUredi
- Mirko Jankov, Večernje koje se pjevaju u Vranjicu, Tusculum 1/2011. (elektronička inačica)
- Marko Dragić, Dušni dan u hrvatskoj katoličkoj baštini, Obnovljeni Život 3/2013. (elektronička inačica)
- Tonko Barčot, Sunce na stolu - Svisvetski običaji na završetku toplijeg dijela godine otoka Korčule, Lanterna, 2/2018. (elektronička inačica)
IzvoriUredi
- ↑ Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 1208.