Wikipedija

Dubravko Tadić

Dubravko Tadić, (Zagreb, 31. listopada 1934. – Zagreb, 6. ožujka 2003.), hrvatski fizičar, akademik HAZU[1] svjetski ugledni znanstvenik na području teorijske fizike elementarnih čestica, čiji se radovi citiraju u vrhunskim svjetskim monografijama i časopisima, od čega samo u američkoj bazi znanstvenih podataka citiran je preko 1000 puta.[2]

Životopis uredi

Rođen u Zagrebu. Diplomirao (1958.) i doktorirao (1961.) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF). Već kao student počeo se baviti problemima beta-raspada na čemu je i magistrirao i doktorirao tezom Pseudoskalarno vezanje kod ß prijelaza, kod mentora Gaje Alage. Usavršavao se na Odjelu za matematičku fiziku Sveučilišta u Birminghamu u Engleskoj (1962–64., 1977. – 78.), u Nacionalnom laboratoriju u Brookhavenu, na Stone Brook Sveučilištu, te na Sveučilištu Cincinnati u SAD-u (1968. – 69.) te na nekim sveučilištima u Kanadi, Argentini (Departamento de Fisica, Facultad de Ciencias, Universidad Nacional de La Plata[3]) i Brazilu. Akademik Tadić bio je dugogodišnji djelatnik Instituta Ruđer Bošković. Na Institutu Ruđer Bošković je radio kao asistent 1958. do 1963. godine, a poslije kao povremeni suradnik. 1960-ih je bio na čelu Laboratorija za visoke energije na IRB-u. Bio je na čelu teorijske skupine za nuklearnu fiziku 1965. i 1970. godine. U prvoj fazi svog istraživačkog rada surađivao je sa znanstvenicima kao što su Gaja Alaga, Leopold Šips, B. Eman and F. Krmpotić, a svjetski se pročuo radom s E. Fischbachom. Kao član teorijske grupe 1960-ih godina je došao na CERN (nuklearna fizika i slabe interakcije). Radio je na PMF-u (1963. – 2003.), gdje je bio docent od 1963., od 1967. izvanredni, a od 1972. redoviti profesor na Zavodu za teorijsku fiziku. Pročelnik pročelnik Fizičkog odsjeka PMF-a od 1973. do 1975. i od 1992. do 1995. te predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku (1988. – 92. i 1995. – 2003.). Držao je predavanja iz predmeta Kvantna fizika, Klasična elektrodinamika, Fizika elementarnih čestica i drugih. Bavio se teorijskom fizikom elementarnih čestica, posebno beta-raspadom i drugim elektroslabim procesima, posebice procesima važnim za razumijevanje ujedinjene teorije slabih i elektromagnetskih interakcija i njene veze s teorijom jakih sila, tzv. kvantnom kromodinamikom, te kvarkovskim modelima. Osobito su signifikantni njegovi doprinosi razumijevanju lomljenja zrcalne simetrije u prirodi i u tome je bio svjetski priznat stručnjak. Osnovao je skupinu mlađih znanstvenika, tzv. zagrebačku grupu, koja je proučavala fenomenologiju elektroslaboga ujedinjenja. Skupinu su činili studenti koje je vodio 1970-ih (A. Andrasi, H. Galić, B. Guberina, I. Picek i J. Trampetić) pri studiranju efektivne slabe Hamiltonove s QCD ispravkama. Bio je glavni organizator prve međunarodne konferencije iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj VIIth Adriatic Meeting on Particle Physics (Brijuni, 13. – 20. rujna 1994.), zajedno s D. Klabučarom i I. Picekom. Za člana suradnika HAZU-a izabran je 1975., a redovitim članom postao je 1991. Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1974).[1][4][5][2][6][7]

Izvori uredi

  1. ↑ a b Hrvatska enciklopedija Dubravko Tadić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  2. ↑ a b PMF Zagreb In memoriam - Fizički odsjek. Dubravko Tadić (1934.-2003.) 29. lipnja 2011. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  3. ↑ Hrvatsko fizikalno društvo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. kolovoza 2007. (Wayback Machine) Cesar Barbero, Dubravko Horvat, Franjo Krmpotić, Zoran Narančić, Dubravko Tadić: Hypernuclear Potentials and the Pseudoscalar Meson Exchange Contribution, Fizika B 10 (2001) 1, 1-64
  4. ↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dubravko Tadić (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  5. ↑ Metelgrad Tihomir Vukelja: Dubravko Tadić. Fakultet organizacije i informatike Varaždin. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  6. ↑ (eng.) Hrvatsko fizikalno društvo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. listopada 2007. (Wayback Machine) Dubravko Tadić in memoriam (31 October 1934 - 6 March 2003) (pristupljeno 5. travnja 2020.)
  7. ↑ Hrvatska revija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. travnja 2020. (Wayback Machine) Daniel Denegri: Dugi put do Higgsova bozona, 4/2013. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dubravko_Tadić&oldid=6913310"