Sveti Efrem Sirijski (sv. Efrem Sirac, sv. Efrem Sirski; Nisibis, oko 306.Edesa, 373.), sirijski đakon i kršćanski teolog iz 4. stoljeća, svetac, književnik i crkveni naučitelj. Poznat je pod nadimkom Harfa Duha Svetoga. Papa Benedikt XVI. prozvao ga je »pjesnikom božanskih otajstva« ustvrdivši da je »bez sumnje najveći među sirskim ocima i najznamenitiji pjesnik čitavog patrističkoga doba.«[1]

Sveti
Efrem Sirijski
ܡܪܝ ܐܦܪܝܡ ܣܘܪܝܝܐ
Minijatura s likom sv. Efrema Sirskog.
Minijatura s likom sv. Efrema Sirskog.
Rođen oko 306.
Nisibis
Preminuo 373.
Edesa
Spomendan 9. lipnja
Simboli vino, odjeća đakona
Zaštitnik zanimanja duhovnih vođa
Portal o kršćanstvu

Pisao je uglavnom himne, pjesme i biblijske komentare. Smatra se najznačajnijim crkvenim ocem sirijske tradicije.[2] Kršćani diljem svijeta, a posebno u Siriji, poštuju ga kao sveca.

Životopis

uredi

Sveti Efrem rođen je u Siriji u obitelji siromašnih roditelja u vrijeme cara Konstantina Velikog. Svoju ranu mladost proveo je dosta burno, ali je u jednom trenutku promijenio način života i postao revni kršćanin. Bio je učenik Jakova Nisibijskog i prijatelj sv. Bazilija Velikoga.

Efrem je gotovo neprestano pisao knjige, usmeno poučavao monahe i narod u Edesi ili se predavao molitvi i razmišljanju. Kada su ga htjeli postaviti za biskupa, namjerno se pravio ludim, nakon čega su ga ostavili na miru. Umro je u dubokoj starosti 378. godine.

Bibliografija

uredi

Izvori

uredi
  1. Efrem Sirac, pjesnik božanskih otajstava Kateheza pape Benedikta XVI. na Općoj audijenciji 28. studenoga 2007., pristupljeno 11. lipnja 2021.
  2. Parry, Ken; David Melling (editors) (1999). The Blackwell Dictionary of Eastern Christianity. Malden, MA.: Blackwell Publishing. ISBN 0-631-23203-6.

Vanjske poveznice

uredi
Mrežna mjesta